Šesta vazmena nedjelja posvećena je Božjoj ljubavi. Čuli smo bezbroj puta govor o tome kako nas Bog ljubi za čega je najsnažniji dokaz smrt njegovog Jedinorođenca za naše spasenje. No, sve to što znamo ne smije za nas ostati samo na razini priče. Bog nas ljubi i čini korak prema nama, ali mi moramo učiniti korak prema njemu i uzvratiti tu ljubav kako bismo je mogli što snažnije osjetiti. Možda nekada ne znamo ljubimo li Boga dovoljno, jer nam se on čini dalek i zapravo ne znamo kako mu uopće možemo pokazati ljubav. Sve nam se čini vrlo apstraktno. Ipak, Boga se ljubi i ta se ljubav pokazuje sasvim konkretno. To nije ništa iznad naših mogućnosti, samo je potrebno poslušati ono što nas Isus poučava ove vazmene nedjelje.
Aktivno ostajanje i čuvanje
Isus nas u Ivanovom evanđelju (usp. Iv 15,9-17) poziva da ostanemo u njegovoj ljubavi. Ostati znači ne odlaziti, biti tu gdje jesi, pasivnost. Dakle, mi već jesmo u Božjoj ljubavi i iz nje ne smijemo otići. Da bi nam bilo jasnije kako to ostvariti Isus pojašnjava: »Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi« (Iv 15,10). Znači, za ostajanje u njegovoj ljubavi potrebno je čuvanje zapovijedi. Opet nešto što može biti pasivno, čuvati zapovijedi kao pamtiti ih, znati ih, paziti da se ne zaborave na intelektualnoj razini poput nekih narodnih umotvorina koje su se pamtile i prenosile s koljena na koljeno. Ali, ne! Isusove zapovijedi ne čuvaju se samo na intelektualnoj razini, koja ne podrazumijeva akciju, nego suprotno. Isus, kada nam zapovijeda da čuvamo njegove zapovijedi, misli na djelovanje. Ne samo da ih znamo napamet nego da po njima živimo, da se prema njima vladamo svaki dan, bez izuzetka, da svako naše djelovanje bude njima prožeto i njima usmjeravano. Čuvanje zapovijedi je svakodnevna akcija. Onaj tko je pasivan, iako zapovijedi poznaje, on ih ne čuva jer ne djeluje. Isus dalje u evanđelju podsjeća što je najveća zapovijed: »Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!« (Iv 15,12). A sam je pokazao da ljubiti znači odreći se sebe za drugog, znači žrtvovati se, jer »veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje« (Iv 15,13). I eto nam pojašnjenja: ljubiti znači djelovati, jer ljubav se samo djelima pokazuje.
Stoga ostati u Kristovoj ljubavi nije pasivno ostajanje negdje gdje smo došli. To što nas on ljubi to nam je milost i nezasluženi dar. A da bismo u toj ljubavi ostali, moramo djelovati. Ovo ostajanje je akcija koja traje koliko i naš život, to je djelovanje po kojem postajemo prepoznatljivi u svijetu, koja nas otkriva kao kršćane. Na to djelovanje pokreće nas ljubav kao osnovna Kristova zapovijed u koju on sabire sve druge zapovijedi. Dakle, onaj koji ljubi i dopušta da ljubav bude njegov pokretač je onaj koji čuva Kristove zapovijedi i ostaje u njegovoj ljubavi.
Kako gledam na ljubav?
Da je Bog žrtvovao svoga Jedinorođenca za nas, da je Isus umro na križu za naše spasenje, suvremenim vjernicima je često samo dio jedne priče koju teško povezuju s Božjom ljubavlju. Mi na Božju ljubav gledamo kroz prizmu uslišanih i neuslišanih molitava, mjerimo je ljudskom mjerom koja je površna čak i za mjeru ljubavi čovjeka prema čovjeku. Zaboravljamo da nam Božja ljubav dariva vječnost, spasenje, te da naše životne teškoće nisu mjera njegove ljubavi prema nama. Bog ljubi svakog jednako, nema privilegiranih, pred njim smo svi isti: »…Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu« (Dj 10,35). Dakle, Bog nas ljubi sve jednako, a hoćemo li ostati u njegovoj ljubavi ili ćemo iskoračiti izvan nje ovisi čuvamo li njegove zapovijedi. Priliku da se vratimo ako smo zalutali Bog nam ostavlja sve do kraja života, jer nas ljubi i želi svakom spasenje. Naše teškoće i problemi nisu znak da nas on ne ljubi dovoljno, iza njih stoje razni drugi razlozi, koje ćemo možda shvatiti sada, a možda tek u vječnosti. No, Božju ljubav nikada ne smijemo dovoditi u pitanje.
Isto tako naša ljubav ne smije biti selektivna, povremena, dozirana. Ako je takva, ona nije dio čuvanja Isusove zapovijedi. Bližnji nam je svatko koga nam Bog stavlja na životni put. Zato ne smijemo birati koga ćemo ljubiti, niti kada ćemo ljubiti, osobito ne prema vlastitoj koristi. Takav pogled na ljubav znači da je nema i da se Isusova zapovijed ne čuva. Ljubav ne poznaje nikakve granice niti korist. Ona gleda dobro drugog pa čak i ako se moramo žrtvovati. Samo tako ćemo ostati u Božjoj ljubavi i dospjeti u vječnost.
