Kada nešto dovoljno želite to će vam se i ispuniti. Baš tako, samo nitko ne kaže kada će se ispuniti, a vi ste u toj želji nestrpljivi. Pet godina je trebalo da želim kako bi se sve kockice poklopile i kako bih konačno stigla na Taru i kako bi rafting Tarom bio realiziran. Pet godina za tako jednu jednostavnu stvar. Najveći problem je bio naći društvo. Svi bi da idu i onda kada dođe moment realizacije, netko odustane zbog nemanja vremena, netko zbog nemanja novca, netko zbog svatova, dječjih rođendana, posla... Na ovu avanturu nisam gledala kao na nešto gdje bih željela ići sama, pa sam strpljivo čekala i dočekala. Ekipa od pet članova željnih adrenalina i avanture je bila okupljena i Tara nas je zvala više nego ikad.
Kako jedva dočekah da okupim ekipu, ništa nisam prepuštala slučaju i svu organizaciju sam preuzela u svoje ruke. Na internetu sam našla velik broj kampova na Drini i na Tari i izabrala jedan od njih, rezervirala nam smještaj, uplatila, dogovorila sve s njima oko dolaska i mojim suputnicima sve servirala. Puni entuzijazma sjeli smo zajedno i isplanirali rutu. Dogovor je pao da idemo preko Bosne kako bismo uštedjeli na gorivu, a i uživali u ljepotama ove male i srdačne zemlje. Atmosfera u autu je bila sjajna i vrlo brzo smo stigli do Foče, a potom i do našeg kampa.
Ima nešto u Bosancima
Nevjerojatno je to nešto što ima ovaj narod koji živi u Bosni – veliko srce i veseo duh. Uvijek je zabava, uvijek su susretljivi i veliki domaćini. U kampu su nas dočekali kao da su samo nas čekali. Odmah nam je poslužena večera i sve po redu, kako tamo pravila nalažu. Bila je kasna noć ali se u kampu nije slutio kraj dana. Upoznali smo dvije odvojene grupe momaka iz Beograda, a domaćini su očekivali još četvero ljudi ujutro i svi mi skupa smo ekipa koja će se sutra odvažiti na spust Drinom i Tarom koji se pakira u aranžman pod nazivom rafting Tarom. Kroz priču smo saznali da su svi od ovih momaka bili iskusni u ovome i da su došli pomjeriti granice adrenalina. Tara je bujala kao i svakog svibnja kada joj je vodostaj visok i kada su joj bukovi brzi. Mi, najneiskusniji od svih, upijali smo svaku njihovu riječ i jedva čekali jutro.
Probudila nas je kiša koja baš nikome nije smetala, niti je netko njenom padanju pridavao značaj. Momci iz kampa, koji će biti naši skiperi u čamcu, su nam poslije doručka održali kratak tečaj veslanja po ovoj tirkiznoj brzoj ljepotici; podijelili nam neoprenska odijela, kacige i vesla i ukrcali u kombi koji nas je prebacio u Crnu Goru odakle je bio start našeg spusta. Adrenalin smo osjetili već na granici u kombiju, kad su nas graničari pitali jesmo li ludi što se danas spuštamo jer je kiša dodatno ubrzala rijeku i nisu sigurni da je spust najpametnija odluka ali se nisu miješali u naše odluke.
Raspored po čamcima i avantura počinje
Avantura je za nas počela u momentu kada smo u Somboru sjeli u auto i krenuli na put, ali ovo što nas je počelo preplavljivati u čamcima je nešto više od avanture. Rijeka je bila nestvarno tirkizna i prozirna, još nestvarnije brza i hladna. Naravno, hladnoću ne osjećaš od količine adrenalina koja te zapljusne kad te zapljusne val vode na vrhu brzaka. Sam početak je mnogo uzbudljiviji jer je tu rijeka brža i češći su bukovi. Na žalost, nismo se uspjeli prevrnuti i time adrenalin dići na maksimum, ali smo se tijekom jedne pauze imali priliku spustiti niz vodopad i ta sila kojom se voda kreće je nešto posebno što se ne može riječima opisati. Spust koji ljeti traje 4 sata mi smo prešli za manje od dva sata i bilo je fenomenalno i vrijedilo je čekanja svakog dana ovih mojih pet godina maštanja. Završili smo točno ispred kampa u kom smo bili smješteni, a gdje su nas sada čekali specijaliteti iz ovih krajeva i zabava koja će trajati do duboko u noć.
Zašto Tara
Htjeli smo nešto u prirodi, nešto lijepo, puno adrenalina i boja. Tara atraktivnošću i uzbuđenjem spada u sam vrh rijeka za splavarenje. Kanjon rijeke Tare dubok je do 1330 m, što ga čini najdubljim kanjonom u Europi, a poslije Kolorada i u svijetu. Većim svojim dijelom se nalazi u Nacionalnom parku Durmitor koji je uvršten u svjetsku baštinu prirodnih dobara UNESCO-a. Najatraktivniji dio kanjona dužine oko 90 km (od Šljivanskog do Šćepan polja), obiluje brzacima (preko 50), divljim pritokama, pjenušavim vodopadima, bujnim raznovrsnim šumama čije je drveće staro po nekoliko stotina godina.
Svemu ovome napisanom i mnogo čemu što riječima ne možemo prenijeti otišli smo kući nasmijani, a ovaj praznik rada je postao praznik kojim smo ljepotu prirode slavili i zahvalili naklonosti ove brze, tirkizne ljepote.
Gorana Koporan
