Možemo ovaj slučaj pripisati i čistom slučaju, ali svejedno: podudarilo se da je dan nakon objavljivanja teksta Miris poljskog smeća u Hrvatskoj riječi divlji deponij na placu na uglu Preradovićeve i Ulice Istvána Iványija djelimično saniran. Nekoliko ljudi izašlo je u subotu prijepodne na pomenutu lokaciju, a već tijekom poslijepodneva raslinje je posječeno, a razbacano smeće skupljeno je u veliki kontejner. Rezultat: koliko-toliko kultiviraniji izgled napuštenog placa uz diskretnu naznaku građanima da, ako ih je već toliko stislo da se baš tamo isprazne sa svojim smećem, onda neka to već obavljaju manje nekulturno.
I nije građaninu – koji nema običaj istovarati se po tuđim dvorištima – bitno je li Miris poljskog smeća dopro do rukovodstva Čistoće i zelenila, komunalne policije, nadležnih za utvrđivanje vlasništva objekata, samog vlasnika ili do svih zajedno. Bitno mu je da je netko od njih shvatio da korov i smeće ne samo da se estetski ne uklapaju najbolje u sliku uređenog centra grada nego i da je takva lokacija rasadnik čitavog niza potencijalnih bolesti, čiji je uzrok nehigijena kao posljedica nekulture i neodgovornosti najodgovornijih.
Bilo bi sada, naravno, nerealno očekivati da se nakon ovog teksta ponovi čitav niz slučajnosti i da već sutra na trotoaru ispred stambeno-poslovnog objekta u Ulici Sándora Petőfija vidimo vlasnika DG Companyja kako sadi mladice gelegunja koje su radnici njegovog poduzeća počupali još prije dvije i pol godine i zbog čega mu je (uz propisanu globu) naloženo da to učini još prošle jeseni. Nerealno je, naravno, očekivati i da se poklopi da već sutra građevinska inspekcija obustavi radove na izgradnji nekakvog objekta na uglu ulica Dimitrija Tucovića i Subote Vrlića zbog nepostojanja ploče s informacijama tko gradi, što gradi i dokle gradi, te da čujemo nadležne da je zbog probijenih svih rokova uzurpiranja javne površine (nemogućnost prometa u Ulici Subote Vrlića) nepoznati investitor primjereno kažnjen. A koliko bi tek nerealno bilo očekivati da gradonačelnik Bogdan Laban i načelnik Policijske uprave u Subotici Nenad Sekulić sutra sazovu konferenciju za novinare i javnosti priopće imena odgovornih za sječu 200 metara drvoreda topola krajem studenog na zaobilaznoj cesti prema Paliću, odnosno izađu s podacima da je »rasvijetljen« požar na imanju člana Gradskog vijeća zaduženog za poljoprivredu Simona Osztrogonca u Bačkim Vinogradima početkom prosinca prošle godine i građanima kažu jesu li ova dva »slučaja« u međusobnoj vezi.
To su, međutim, u ovoj igri sreće, nazovimo je »rad i odgovornost vlasti«, očekivanja ravna onima glavnom zgoditku na lotou; očekivanja koja iziskuju mnogo veća ulaganja (recimo kontinuirani pritisak javnosti) i koja su zbog nedostatka istih također nerealna. Stoga za kraj budimo realni i nadajmo se skromno: primjerice, da već sutra netko – vlasnik, recimo, zašto ne? – izađe na plac na mjestu nekadašnjeg Heislerovog kupatila u Gomboškom sokaku (Ulica Petra Drapšina, stotinjak metara od Gradske kuće, prim. a.) i iz estetsko-sanitarnih razloga počne s uklanjanjem uznapredovalog korova koji svoje po okolinu opasno zdravlje crpi iz bolesti zvana lijenost.
Z. R.