Ikavica je narodno blago, usudila bih  se reći da je ikavica postala kulturni spomenik, kazala je Katarina Čeliković

 

 

HKD Vladimir Nazor iz Stanišića organiziralo je u petak, 19. prosinca, književno-pjevačku večer Ikavica – govor hercegovačkih, dalmatinskih, ličkih bosanskih, šokačkih i bunjevačkih Hrvata. Moto ovogodišnje, pete po redu manifestacije, bio je Čuvajmo našu rič. Kroz stih, riječ  i pjesmu čula se ikavica, ali se čula i riječ o ikavici. »Kada vas vidim onda znam da ikavica ima budućnost, jer u Stanišiću se okupljaju ljudi koji ikavicu vole, koji ikavicom govore, divane, koji ikavicu čak i sanjaju, čitaju, pišu. Dakle, ikavica više nije bez temelja i ikavica zasigurno neće nestati s ovih područja«, kazala je Katarina Čeliković, manadžerica Zavoda za kulturu Vojvođanskih Hrvata, koja je po treći put na večeri ikavica održala uvodno predavanje o iakavici – govoru Hrvata u Hrvatskoj, Bosni i Bačkoj.

 

Ikavica – narodno blago

 

 »Na pitanje što je ikavica i kakav je njen položaj ovdje u Bačkoj pokušali smo odgovoriti prethodne dvije godine. Govorili smo o  ikavici koja polako nestaje, o ikavici koja je upitna, ali smo tada kazali kako mi tražimo putove njezinog očuvanja. Čini mi se da smo da dobrom putu. Zašto je potrebno očuvati ikavicu? Ikavica je narodno blago, usudila bih  se reći da je ikavica postala kulturni spomenik, jer mnoge riječi su nestale iz govora, ostale su samo zapisane u rječnicima i već bi nam danas trebala biti zadaća sačuvati upravo  mjesne lokalne govore. Ikavica se ne govori isto u Subotici, Lemešu i Tavankutu, a kamoli ikavica u Monoštoru, Beregu, Sonti. Drugi  razlog zašto trebamo čuvati ikavicu, zasigurno je čuvanje nacionalnog identiteta. 

Zlata Vasiljević

Opširnije u tiskanom izdanju