Među prvakinjama što su se podizale i stasale na sceni subotičkog teatra nezaobilazna su ostvarenja Slave Bulgakov (18. I. 1904. – 27. III. 1987.). Rođena u Vrbanji, prve je scenske uspjehe zabilježila već u Pozorišnom odsjeku što ga (1944.), dok još traju završne vojne operacije II. svjetskog rata, pokreće poduzimljivi Lajčo Lendvai, da bi ubrzo potom (1945.) iz njega niknulo subotičko Hrvatsko narodno kazalište. Od prve profesionalno ostvarene kazališne uloge, tijekom iznimno uspješne dvadesetpetogodišnje umjetničke karijere, do odlaska u mirovinu Slava Bulgakov se, pripremajući ulogu, svaki put bez ostatka, posve predavala jednoj od zavodljivih mogućnosti njezina uobličavanja, temeljno i studiozno svladavajući svaku, ma i na prvi pogled nebitnu pojedinost dodijeljene joj role, ustrajno tražeći sve sastojke što cjelovitijeg tumačenja, ali i nužnog sumjeravanja s drugim scenskim akterima u predstavi, budući da se zajednički uigrano, skladno trebaju pokrenuti s rampe u osvajanje gledateljstva. Kazališni kritičari su od prve zapazili ovu njezinu hvale vrijednu posvećenost, ukazujući kako s podjednakim uspjehom svladava i dramske i komediografske zadaće.  
Tijekom prvih deset godina tumačila je mnoge dobro znane uloge poput lika Feme iz Pokondirene tikve i Majku iz Ženidbe i udadbe, bila je potom popadija Sida iz Pop Ćire i pop Spire (prema romanu Stevana Sremca), a onda su uslijedile uloge iz Nušićevih djela, primjerice Simka iz Ožalošćene porodice, Pavka u Narodnom poslaniku, Stana u Svetu, potom je Mara i Živka ministarka u komedijama Dr. i Gospođa ministarka, a onda je i Mara u Vlasti. 
Stručna kritika ukazala je, također, i na njezina ostvarenja poput Gospođe Page u raskalašenoj komediji Williama Shakespearea Vesele žene windsorske, zatim tu je Libera iz Ribarskih svađa Carla Goldonija, a pozornosti je vrijedan i lik Gospođe Barnie iz Oskara Claudea Magniera, kao i uradak Olge Pavlovne u Škvarkinovu komadu Tuđe dijete. 
Sudjelovala je Slava Bulgakov i u tumačenju sudbina junakinja u igrokazima Matije Poljakovića, stvorivši tako Đulu iz Č’a Bonine razgale, potom Domu iz Bolte na fronti, dočim je kritika zapazila i njezino ostvarenje Anke iz Mećave Pere Budaka, te scensko viđenje sudbine Mande iz Šokice Ilije Okrugića Srijemca.
Kako uočava Josip Buljovčić [Subotički kazališni zapisi, 2008.], velike glumačke mogućnosti Slave Bulgakov posve dolaze do izražaja u nizu pozorno biranih dramskih uloga iz domaće i strane kazališne literature, među kojima su osobito zapažene rola Stane u Požaru strasti Josipa Kosora, nadalje Hermina Lukić u komadu Marijana Matkovića Na kraju puta, Hekuba iz djela Trojanskog rata neće biti Jeana Giraudouxa, pa onda Lina Younger iz Grožđa na suncu Lorraine Hansberry, a također je upamćena i kao Abbie Berwster u kultnom djelu Arsen i stare čipke Josepha Kesselringa. Uz navedena ostvarenja treba svrstati još uloge Kabanove i Ogudalove u dramama Oluja i Djevojka bez miraza Aleksandra Nikolajeviča Ostrovskog. 
Na XI. susretu vojvođanskih kazališta (1961.) Slava Bulgakov je nagrađena za izvanredno pripremljenu i ostvarenu rolu Madlen Petrovne u Krležinoj drami U agoniji, budući da je stručna kritika uspoređivala njeno postignuće sa značajkama prave scenske studije, dok je uoči odlaska u mirovinu, izvođenjem navlastite interpretacije uloge Sare u Stolicama Eugènea Ionescoa izazvala buru oduševljenja kako kod publike, tako i znalaca, za koju je među ostalim dobila i Oktobarsku nagradu oslobođenja grada Subotice, potvrđujući kako se u njezinu slučaju doista s razlogom može reći – konac djelo krasi!