Jedva su dočekali mali monoštorski pčelari, članovi školske pčelarske sekcije, da ugrije sunce i da im njihov voditelj sekcije Damir Šimunov uz potporu Ivice Periškića i drugih članova Pčelarskog društva Pčela iz Monoštora prirede neku zanimljivu avanturu. Pčelinjak pod obvezno, ali što bi još moglo zainteresirati radoznalu monoštorsku djecu? Velike dileme i velikog traženja nije bilo. Mnogo toga zanimljivog u samom je okolišu sela. I očas posla nova avantura je isplanirana. Mjesto okupljanja: naravno, obiteljsko pčelarstvo Periškić. A odatle pješice lenijama kroz atar. Isplanirali su organizatori prvo obilazak Židovskog groblja nekoliko kilometara od sela. Kažu djeca da su čula da postoji i takvo groblje, ali nije to prepreka vodiču ove zanimljive ekspedicije Ivici Periškiću da kaže još nekoliko riječi o groblju. Ograđeno je i obilježeno prošle godine, a unutar ograde je oko 70 spomenika. Od groblja radoznalu djecu put vodi prema kanalu Dunav – Tisa – Dunav. Znaju djeca da u kanalu žive ribe i da se kanal koristi za plovidbu. Pojašnjava im Ivica da je ta plovidba ograničena na ona manja plovila i iznosi još nekoliko detalja o samoj gradnji ovog kanala i njegovom značaju. Je li zaboravio ili je smatrao nevažnim za dječje uši, te nije spomenuo da se čak 25 radnika angažiranih na gradnji ovog kanala tijekom posla u Monoštoru i okolici oženilo Monoštorkama. To smo čuli od drugih pčelara koji su počeli nabrajati tko se sve s gradilišta oženio iz Monoštora ili priženio u njihovo selo.
Značajan je za Monoštor i Veliki bački kanal, a upravo u blizini ovog sela nekada je bio početak ovog kanala. Tek kasnije početak ovog kanala premješten je kod Bezdana. Ne čudi zato što još od 1802. godine u Monoštoru postoji brodogradilište. Radi i danas. Nije ova pčelarska ekspedicija ušla u brodogradilište, jer se nisu najavili, a u privatni posjed bez najave ne može. Ali zato može bentom do neizbježnog pčelinjaka. Da se predahne, ali i zaviri u košnice i vidi kako su se to pčele pripremile za ovu sezonu. Dobacuju mali pčelari da su ovih dana i sami sa svojima radili u pčelinjacima, pa velikih nepoznanica nema. Ipak radoznalo proturaju glavice i gledaju u otvorene košnice. Za svaki slučaj dobro zaštićeni od uboda nervoznih pčela. Unervozili se poslije i mali pčelari, jer prosto ih je mamio Đanićev ribnjak u susjedstvu. Nisu pecali, čemu su se potajno nadali, ali su bili svjedoci izlovu šarana iz ribnjaka. Oni hrabriji mogli su se sagnuti i rukama uhvatiti kakvog ugojenog šarana. Jest da to nije ona draž kao kada se zabaci udica i čeka riba, ali riba u ruci je riba u ruci, pa makar kako bila uhvaćena. Doznali su od Damira Đanića, vlasnika ribnjaka, i kada i kako se to izlovljava riba, kako se odgaja u ribnjaku i još ponešto zanimljivog iz ribljeg svijeta.
I taman kada su se mali pčelari izmorili, što od sunca što od pješačenja, došao je i kraj ovom zanimljivom danu. Danu koji će se u pričama spominjati barem do druge slične avanture. 
Z. V.