Razgovor vodila: Zlata Vasiljević

 

Kao novinarka pratila sam ljetos dio seminara koji je, za vjeroučitelje, Subotička bikupija organizirala u Somboru. Doznala sam tada i da je vlč. Josip Pekanović, župnik i dekan somborski, član Komisije Vlade Srbije za vjersku nastavu. Načelno smo tada i dogovorili razgovor za naš tjednik.

 

HR: Početkom ove godine formirana je Komisija Vlade Srbije za vjersku nastavu. Predstavnik Rimokatoličke Crkve u toj Komisiji ste Vi.  Priznanje za Vaš dosadašnji rad i višegodišnji trud uložen u obrazovanje vjeroučitelja, ali vjerojatno i velika odgovornost?

Vlada Republike Srbije na prijedlog Ministarstva prosvjete i obrazovanja imenovala je Komisiju za školski vjeronauk u kojoj su predstavnici Ministarstva i po jedan predstavnik crkava čiji vjeroučitelji poučavaju u školama. Pretpostavljam da su djelatnici   Ministarstva kojima je povjeren ovaj resor te odgovorni ljudi u Crkvama, došli do suglasnosti o osobama koje su predložene za članove Komisije. Na tom spisku našlo se i moje ime u svojstvu predstavnika Katoličke Crkve. Istina je da već desetak godina postoji suradnja između Teološko-katehetskog instituta i Ministarstva, a posebno s osobama zaduženim za školski vjeronauk, primjera radi, povodom sudjelovanja vjeroučitelja na seminarima za daljnju izobrazbu bilo da su u organizaciji Ministarstva bilo od strane  naše Biskupije i T.K. Instituta. Ta suradnja je još intenzivnija od trenutka utemeljenja Katehetskog ureda subotičke Biskupije na čije čelo me imenovao naš biskup, i posebno zahvaljujući marljivom radu  Jelene Zečević i Erzsebet Polhe koje prikupljaju i obrađuju sve podatke važne za što bolji uvid u konkretno stanje glede izvođenja nastave školskog vjeronauka i situacije u kojima se nalaze naši vjeroučitelji. Imajući u vidu sve to, možda bi tu negdje i bio odgovor na vaše pitanje. I da dodam, u ovom trenutku najmanje je važno da li se time iskazuje bilo kakvo priznanje, daleko je važnije uključiti se aktivno i odgovorno u tom zajedničkom poslu na dobrobit svih vjeroučitelja i posebice za što kvalitetniji vjeronauk.

Opširnije u tiskanom izdanju