Svaka druga žena doživljava ili je doživjela neki oblik psihičkog nasilja u svojoj obitelji, a dominira ponižavanje i omalovažavanje. Svaka treća žena pretrpjela je tjelesno nasilje od nekoga iz svoje obitelji. U svim oblicima nasilja nasilnik je najčešće sadašnji ili bivši suprug ili partner. To su samo procjene, jer točnih, preciznih podataka o broju žena koje su bile žrtve nasilja nema. Somborskom Centru za socijalni rad, prema posljednjim dostupnim podacima, godišnje se prijavi oko 60 slučajeva fizičkog nasilja nad ženama, više od 60  slučajeva psihičkog nasilja i nekoliko slučajeva seksualnog nasilja. Ne ohrabre se sve žene da nasilje i nasilnika prijave policiji i centru za socijalnu skrb. Poslije višegodišnjeg trpljenja nasilja pomak je i to što se ohrabre pozvati (dakako anonimno) SOS telefon, potražiti pomoć, izjadati se ili prosto sebi olakšati tako što će netko saslušati njihove životne muke. Godišnje putem tog telefona u Somboru stigne oko 150 poziva. Kažu volonterke koje se javljaju na taj telefon da je objedinjenog fizičkog i psihičkog nasilja najviše. Rasprostranjeno je i ekonomsko nasilje i prema procjenama u dvije trećine slučajeva nasilja prisutan je i element ekonomskog nasilja, ali u većini slučajeva, na žalost, ni same žrtve nisu svjesne da trpe takav oblik nasilja. A prijavljivanje nasilja samo je vrh priče i agonije koja obično traje godinama. Jer takva su i dalje pravila u našem društvu. Šutjeti, trpjeti, zbog roditelja, djece, familije, susjedstva... Trpjeti, jer se više nema kamo. I trpjeti iz još milijun drugih razloga. I ma koliko se svi javno zgražavali i osuđivali nasilje nad ženama, koliko vas bi prijavilo buku, ciku i tuču u susjednom dvorištu ili stanu? 
A onda cijeli taj problem još dodatno relativizira nasilje izvjesnog L. L. nad suprugom N. B. Dušu dalo za naslovnice novina i gledane televizijske emisije. I utrkivanje tko će imati pikantnije detalje o cijelom ovom slučaju. I svi sada sve znaju: i prijatelji i mama i tata i oni i ovi, kao da su svi jedva čekali svojih pet minuta na naslovnicama i u TV emisijama. A kao šlag na tortu pitanje izvjesnog M. M. za izvjesnog L. L. I to na televiziji s nacionalnom frekvencijom »trkeljiše ti li žena džepove?« (što je valjda trebalo da bude neko opravdanje nasilja). Sve uz osmijeh. Trebalo je to valjda dati neku notu humora cijeloj ovoj priči? Ili što? Banalizaciju još jedog našeg problema.
Z. V.