U suvremenom svijetu usporedba s ovcom znači nešto pogrdno. Ovca je slika za onog koji ne misli svojom glavom, tko nije dovoljno razborit i snalažljiv, tko ne zna sam o sebi brinuti te slijepo slijedi drugog. Nazvati nekoga ovcom znači uvrijediti ga. No, u Svetom pismu često se koristi slika ovce i pastira. Isus upravo tom slikom želi naglasiti svoju ljubav i brigu za ljude. Takvo poimanje odnosa Boga i čovjeka kao ovce i pastira u Isusovo vrijeme bilo je ljudima blisko zbog načina života, te su znali što znači biti pastir i brinuti se za svoje stado. Iako se u prvi mah može činiti takva usporedba neshvatljiva i neprihvatljiva modernom čovjeku, kada mnogi nisu vidjeli ovce, pa ne znaju ni što to znači biti pastir, ona je ipak vrlo aktualna i danas, te otkriva isti onaj smisao kao i prije gotovo dvije tisuće godina.
Pastir i stado
Isusovim suvremenicima bilo je dobro poznato da biti pastir znači braniti i čuvati svoje stado, brinuti se za njega. Kada naiđe opasnost, pastir je tu da zaštiti i otkloni, da sam sebe izloži i ugrozi kako bi svoje stado sačuvao. On je morao paziti da ni jedna ovca ne zaluta, a kada zaluta da je pronađe. Morao je brinuti da im ništa ne manjka, da budu zadovoljne i sve na broju. Pastirski posao bio je težak i opasan. Ovce su slušale svog pastira i slijedile ga, a kao što i Isus kaže, on je svaku poznavao. Autoritet pastira temeljio se na odnosu ljubavi.
U evanđelju Isus za sebe kaže da je dobri pastir, te lik pastira suprotstavlja liku najamnika. Na prvi pogled njih dvojicu se ne može razlikovati. Tek kada nastupi opasnost, razlika postaje očita. Pastir će se izložiti opasnosti da zaštiti svoje stado, a najamnik će pobjeći da zaštiti sebe. Njegov odnos prema stadu ne temelji se na ljubavi, nego na koristi.
Isus je pastir, ne najamnik. On se izložio za svoje stado ne štedeći sebe ni po cijenu života. Njegova briga i ljubav bile su toliko snažne da je prolio krv, te umro u mukama, osuđen poput zločinca. I to sve za spasenje svoga stada. U tom kontekstu biti nazvan ovcom više nije pogrdno, nego spasonosno, jer označava pripadnost Božjem stadu, tj. Božjem narodu. Po toj pripadnosti znamo da smo spašeni prolivenom krvlju svog pastira, jer nas ljubi više nego vlastiti život.
Jedini pravi pastir je Krist
Suvremeni čovjek se ne želi uspoređivati s ovcama, jer mu je to odbojno i pogrdno, a slijedi bezbroj pastira. Preko televizije, interneta, tiska predstavljaju nam se različite vođe i njihove ideje od politike, preko stila života, ishrane, odijevanja… U svakom ljudskom području interesa nameću se neke vođe koje mi slijedimo kao što ovce slijede pastira. Mislimo da je to što oni nude ispravno i dobro za nas, pa se za tim povodimo. No, to su sve najamnici koji od nas imaju koristi. Nešto od onoga što nam nude i jeste dobro, ali njima je ipak važnije ono što od nas dobiju. Svijet je prepun »najamnika« koje slijedimo i ne stidimo se reći da se na njih ugledamo i da pripadamo njihovim pristalicama, tj. njihovom »stadu«. No, sve je manje onih koji se žele javno izjasniti da nasljeduju Krista poput pastira i da su dio njegovog stada. To je nepoželjno, zaostalo, to je za starije ljude ili za one koji nemaju vlastito mišljenje – takav stav vlada u mnogim sredinama. I mnogi kršćani se povode za nekim idejama, modernim stavovima, a stide se javno priznati kako se povode za Isusovim idejama.
Mnogi kao da su zaboravili da je jedini pravi pastir Isus Krist i da je najvrednija pripadnost ona Kristovom stadu, jer: »Nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti« (Dj 4,12). To nam treba biti misao vodilja u našim opredjeljivanjima ovdje na zemlji.
Mnogo je onih koji na razne načine žele biti nekakvi pastiri, ali je samo jedan pravi pastir kojeg uistinu treba slijediti i njegovom stadu pripadati, a to je Krist. On poznaje svaku svoju ovcu, to znači svakoga od nas. Zna što svakoga muči, a što ga raduje, zna kakve ga opasnosti vrebaju i kako ga zaštititi. Samo smo u njegovom stadu sigurni i samo njega slijedeći hodimo putem vječnosti. Stoga, kakvi god trendovi da vladaju svijetom, kakve god ponude da se stavljaju pred nas, birajmo uvijek Krista i ne napuštajmo njegovo stado. Sve će proći, osim vječnosti u koju nas on vodi.
