U Subotici je naočigled sve više praznih i napuštenih kuća. Nema pravila, periferija ili centar, nabijača ili kuća od čvrstog materijala, sudbina joj je slična – ozbiljno joj prijeti samoća. Bogatije kuće su skupe za kupnju, ali i za održavanje, dok su jeftinije one običnije, uglavnom na periferiji u tako lošem stanju da se rijetko tko usudi ući u projekt njihove obnove. I u jednom i u drugom slučaju potreban je duboki džep kojega nema prosječan Subotičanin. Stoga se većina mladih, onih koji nisu otišli u Njemačku ili Irsku, odluči za kupnju stana. Obavezno nova gradnja, jednosoban ili eventualno dvosoban, po mogućnosti Prozivka, 40-50.000 eura, rata kredita do kraja života i svi sretni i zadovoljni.
Naravno, svatko ima pravo odlučiti gdje će živjeti, ali imaju pravo i oni koji se bune jer godinama žive pored praznih kuća, a situacija se ne popravlja. Na sve češće prijave sugrađana da s napuštenih objekata otpadaju dijelovi fasada na trotoar i da se urušavaju zidovi u susjedna dvorišta Građevinska inspekcija po prijavi vrši uviđaj, objekt obilježava žutom trakom i pribavlja podatke iz katastra nepokretnosti i od MUP-a o vlasniku objekta i njegovu prebivalištu. Ako nađu vlasnika, terete ga da objekt mora vratiti u stanje koje ne ugrožava sigurnost drugih ljudi. A ako se vlasnik ne pronađe?
Ovaj  problem praznih kuća svima smeta, a pitanje koje se nameće je, postoji li neka ideja unutar Grada kako ga riješiti i spriječiti? Očito je da će kuće biti sve starije i sve neprivlačnije da u njima život započne neki mladi bračni par. Hoće li u budućnosti cijele ulice na periferiji biti napuštene i svi ćemo živjeti u zgradama? Kao da smo vraćeni 80 godina unazad, u vrijeme cvjetanja industrije i radničke klase? Nadam se da se to neće dogoditi i da će prostorno planiranje Subotice zaživjeti te će se poticati i gradnja kuća, cijelih kvartova, a ne samo zgrada. 
J. D. B.