I ovom presudom Haški sud, sada tzv. Mehanizam za međunarodne kaznene sudove, pokazao je svoju političku ulogu. Problem je u tome što sud nije želio utvrditi da je postojao udruženi zločin protiv Hrvata u Vojvodini. Vojislav Šešelj je bio samo dio tog udruženja i provodio je službenu politiku tadašnje vlasti R. Srbije na čelu sa Slobodanom Miloševićem. Da nije bilo Slobodana Miloševića i njegove velikosrpske politike, ne bi bilo ni Šešelja. Nepravda je što glavni akteri tog zločina, Slobodan Milošević, te vrh JNA Veljko Kadijević, Blagoje Adžić i drugi nisu odgovarali za te zločine.
Iako je ova presuda tek mala zadovoljština za sve ono što je proživjelo 40.000 prognanih Hrvata iz Vojvodine, 25 Hrvata ubijenih, stotine isprebijanih, prisilno mobiliziranih, s posla otpuštenih, mislim da je najvažnije da je sud međunarodne zajednice potvrdio ono što mi prognani Hrvati iz Vojvodine već skoro tri desetljeća govorimo: da je izvršen zločin nad nama u Vojvodini.
Najviše nas boli činjenica što ni sve dosadašnje vlasti R. Hrvatske nisu u potpunosti prepoznale naše progonstvo.
Kao i jedini Hrvat zastupnik u Skupštini Republike Srbije gosp. Tomislav Žigmanov tako i ja očekujem da će se nakon ove presude intenzivnije nastaviti politika suočavanja s činjenicom zločina nad Hrvatima u Vojvodini tijekom devedesetih i da će drugi zločini biti procesuirani, a izvršitelji kažnjeni, što je sigurno u interesu dobrosusjedskih odnosa između R. Hrvatske i R. Srbije.
predsjednik Mato Jurić, dipl. iur.