Povodom teksta »Srijem – realno« iz broja 91 autora Igora Kušete, odlučili smo iznijeti istinu o nastanku, radu i druženju u prostorijama podruma Vikarijata srijemskog u Petrovaradinu, dobivenih na korištenje od pomoćnog biskupa đakovačko-srijemskog msgr. Đure Gašparovića.
    Ne znamo kako je bilo u drugim mjestima Srijema, ali naše poznanstvo i druženje potječe još iz djetinjstva sa satova vjeronauka. Tada već počinjemo učiti običaje i kulturu našega naroda. S vremenom nastaju problemi i rat na prostoru bivše Jugoslavije, kao i politička previranja kod nas. Naša želja za druženjem i zadržavanjem svog identiteta nije prestajala unatoč velikim poteškoćama. Struktura stanovništva se promijenila i odjednom smo postali manjina. Srećom, nismo bili prepušteni sami sebi, podršku smo dobivali od svećenika, Crkve i vjere. Naša želja da se združimo i očuvamo svoje običaje i tradiciju prerasli su u česta druženja i ponekad organiziranje tuluma u domovima nekih od nas. Još tada smo uspostavili kontakte s Hrvatima drugih mjesta iz Srijema, krug ljudi se povećavao a samim tim i potreba za većim prostorom. Taj problem smo djelomično riješili iznajmljivanjem prostorije Dobrovoljnog vatrogasnog društva Petrovaradin koji su osnovali naši pradjedovi.
ULOŽENI TRUD: U rješenju naših problema pomogao nam je msgr. Đuro Gašparović svojim dolaskom u Petrovaradin na mjesto pomoćnog biskupa Srijemsko-Đakovačke biskupije. Često razgovarajući s nama, uvidio je da nas »nekolicinu« čini mnogo mladih punih ambicija, željnih druženja i spremnih na suradnju. Odlučio je ustupiti nam dio prostorija u podrumu Vikarijata srijemskog. Naravno, bili smo presretni, misleći da su naši problemi zauvijek riješeni, a u stvari oni će se tek pojaviti. Iako je bilo potrebno uložiti puno truda i rada da se prostor osmisli, osposobi i oživi, naš entuzijazam se nije umanjio. Veliku podršku, kako moralnu tako i vrlo bitnu financijsku, imali smo od msgr. Đure Gašparovića i njegovog velikog zalaganja da nas poveže s Caritasom Srijema.
U prosincu 2000. godine ušli smo u novi prostor i odmah počeli s prvim građevinskim radovima. U želji da pokažemo prostor i zainteresiramo što više mladih širom Srijema da nam se pridruže, nas »nekolicina« organizira prvi tulum, u novo dobivenom još nedovršenom prostoru, nama već tradicionalni maskenbal povodom poklada. Na našu radost odazvao se veliki broj mladih iz čitavog Srijema, te nas je bilo preko 400, većinom Hrvata, a običaje su poštovali i naši prijatelji drugih nacionalnosti. Tolerancija?!
POTEŠKOĆE: Svi smo sretni i zadovoljni, riječi hvale ne manjkaju, a radovi se nastavljaju. Uz svesrdnu pomoć msgr. Đure Gašparovića i Caritasa Srijema uspijevamo završiti sve građevinske radove do Uskrsa, za kada zakazujemo novo druženje mladih Srijema, kako bismo pokazali prostor u novom izdanju. Ponovno okupljamo veliki broj mladih i mislimo da svi imaju naš entuzijazam. Prostor polako oživljava. Rađaju se ideje za nove aktivnosti i projekte.
    Osmišljavamo plan i program rada, a ovom prigodom navodimo samo neke: očuvanje običaja tradicije i kulture Hrvata Srijema, organiziranje književnih predstavljanja, organiziranje znanstveno-popularnih tribina, duhovna predavanja, likovne galerije, dramske i kazališne predstave, izdavaštvo i dopisništvo, sportske manifestacije i natjecanja, tulumi.
    Pri samoj realizaciji pojedinih projekata nailazimo na poteškoće. Od početka smo pokušali animirati mlade iz drugih mjesta Srijema. U želji da nam se priključe u radu, da održavamo redovite djelatnosti tijekom cijele godine da se ne bi narušila kvaliteta i kontinuitet. Slani su dopisi i pozivi na koje smo dobivali samo kritike i negodovanja pod izgovorima: nećemo tako, zašto ne bi ovako, a prostor je zajednički i svatko može osmisliti i realizirati svoje ideje. A gdje je realizacija?
NEISTINE: Pomalo povrijeđeni takvim stavom nastavljamo dalje. Počinjemo s tečajevima (obuka na računalima, škola plesa, tečaj stranih jezika). Nitko nam ne pomaže i sve se svodi na volontiranje samima sebi. Ulažemo i vlastita sredstva za daljnje održavanje i sređivanje. Prostor živi, ali ne u potpunosti kako se očekivalo. To uviđaju i naši roditelji koji i sami čuvaju tradiciju Hrvata Petrovaradina – sadašnji osnivači HKPD »Jelačić«, čiji smo i sami članovi. To je još jedna pogrešna informacija iznijeta u tekstu »Srijem – realno«.
    Također, u tekstu se navodi kako je prostor privatiziran od nekolicine nas. To nije točno, prostor i pokraj mladih Petrovaradina, Kamenice i Karlovaca, a i Srijema, koristi HKPD »Jelačić«, Caritas Srijema, a neki od tečajeva odvijaju se i dalje u čemu aktivno sudjelujemo. A gdje su ostali? Je li to privatizacija?
    S obzirom da se nalazi u Petrovaradinu i da ga mi održavamo, te pratimo dešavanja i razne aktivnosti, spremni smo prihvatiti i pomoći u realizaciji ideja svakoga tko bi htio nešto organizirati. To smo očekivali prethodnih godina, a i dalje se nadamo da će nam se netko javiti s konkretnim prijedlozima, a ne stalnim kritikama, neistinama i umanjivanjem našega dosadašnjeg rada. Tko je spreman za suradnju?
    Dotični autor je izgleda zaboravio što je pisao u prethodnim brojevima Hrvatske riječi, kada je baš on izvještavao o aktivnostima mladih i tulumima u ovom prostoru. Nije nam, dakle, jasno što je htio reći za tulum 23. listopada, koji je organiziran kao i prethodnih godina. Glazba je bila prilagođena aktualnim trendovima, tako da su se mogli čuti stari i novi hitovi kako svjetskih tako i hrvatskih izvođača. Osim pjesama spomenutog izvođača Jure Stublića čuli su se i zvuci »Parnog valjka«, »Prljavog kazališta«, Josipe Lisac, Gorana Karana, uz hit večeri »Hajde da ludujemo ove noći« od Tajči, što je nazočni izgleda prespavao ili ni sam nije upućen u hrvatsku glazbenu scenu.
     Pitamo se – bi li sve ovo funkcioniralo proteklih godina, da nije bilo nekolicine koji su sve ovo »privatizirali«!?
     E, na koncu dolazimo do zaključka da oni koji rade, bivaju kritizirani!