Moj bivši susjed, po profesiji psiholog, u mojim mlađim danima, kada je moj stariji sin imao oko tri-četiri godine, objašnjavao mi je kako se u vrtićima među mališanima može ispitati kakvi odnosi vladaju u njihovim obiteljima. Djeci su dali zadatak da nacrtaju njihovu familiju. Cijelu priču je »ilustrirao« crtežima iz jednog vrtića. Ova poduka mi je bila jako zanimljiva. Primjera radi, na veće obiteljske probleme, ili psihičke probleme samog djeteta, ukazuju »osakaćeni likovi« mame, tate, braće i sestara, koji su prikazani bez ruku ili nogu, u nesrazmjernim visinama itd. Svega ovog sam se sjetio kada sam vidio tu prikazani crtež, djevojčice koja pohađa drugi razred osnovne škole. »Autorica« voli crtati, često se izolira tako da ode u drugu sobu crtati, često samostalno bez zadane teme. Temu ovog crteža je sama izmislila, možda inspirirana pričom o Pepeljugi ili kao rezultat nekih novijih crtića, koje, da budem iskren, često nerado gledam, zbog »suvremenih« grafičkih rješenja, zbog teme, zvuka: dernjave i pucnjave itd. Pitao sam djevojčicu o čemu razmišlja »siromašna« i što drži » bogata« u ruci, je li to možda mobitel? Odgovorila mi je smješkajući se: »Jedna ima novaca u lisnici, a druga nema!« Bogata djevojčica je prikazana kao nasmijana zlatokosa princeza s krunom, dok je druga tmurnog izraza, tamne kose, u ruci drži metlu i čisti pod, pokraj nje je kanta za đubre. Iz ovog detalja mislim da je djelomice na crtež utjecala priča o Pepeljugi. Ono što me je zaprepastilo bilo je pitanje koje sam postavio samom sebi: što je malu djevojčicu natjeralo da svoja osjećanja izražava ovim crtežom, zapravo što se mota u njenoj plavokosoj glavici? 

Na početku Svijeta

Sjećam se kada sam pohađao nižu glazbenu školu na satovima zborskog pjevanja učili smo revolucionarne pjesme koje su tada bile u modi. U memoriju mi se urezao tekst i melodija pjesme o Florianu Geyeru, vođi pobunjenih seljaka u srednjem vijeku. Pjesma počinje riječima: »Na početku svijeta nije bilo ni bogatih ni siromašnih«. Po tadašnjim, prije svega marxističkim teorijama i Isus Krist je propovijedao jednakost, a bogatstvo je smatrao preprekom na putu u Raj. Govorio je: »Još vam kažem, lakše je devi proći kroz iglene uši, nego bogatašu ući u kraljevstvo nebesko« (Matej, 19-24). Pokretačima i sudionicima bezbroj socijalnih pobuna, protiv nejednakosti u povijesti, upravo je ideja vodilja bila: »Jednakost za svakog«. Kao što su to pjevali pobunjeni seljaci Floriana Geyera (uzgred on je bio plemić, i vatreni pristaša Martina Luthera, umro je 1525.). Danas osnovna ljudska prava sadrže upravo tezu o jednakosti. Tako je i u našem  i u ostalim demokratskim ustavima. Ali jedno je pravo, a praksa je drugačija. Društvena nejednakost je itekako prisutna i u našem društvu, kao i u cijelom svijetu. Pitam se zašto dijete od nepunih devet godina razmišlja o bogatima i siromašnima, stavljajući u prvi plan novac. Možda kao svako dijete želi »svašta«, a roditelji mu kažu »to ne možemo kupiti, jer nemamo za to novca!« A dijete gleda i reklame u kojima pozivaju prije svega umirovljenike da uzmu »povoljni« umirovljenički  kredit, da bi mogli kupiti unucima »sve što oni žele«. U neslužbenoj »vladajućoj ideologiji našeg društva« samo uspješni i ujedno bogati mogu služiti kao model poželjnog ponašanja; to jest da budeš bogat. Trebaš biti sportaš, pjevač ili političar, jer oni »mlate lovu« na razne legalne i nelegalne načine. Uostalom, tko šiša učenje i znanje.

Kako pobijediti nejednakost?

Danas u svijetu ima nevjerojatno bogatih pojedinaca. Neki svoju »savjest« umiruju formiranjem raznih fondacija ili donacijama fondovima za pomoć siromašnima. Naplaćivanje većih poreza je neefikasno zbog postojanja »poreznih rajeva«. U Ujedinjenim narodima također razmišljaju o rješenju ovog problema, i u pripremi je jedna rezolucija o »ljudskom pravu na migracije«. Tekst još nije usvojen, ali osnovne intencije su: svatko ima pravo ići kamo želi radi boljeg života. U realizaciji tog cilja može i ilegalno prijeći državne granice, a država koju je izabrao kao svoj cilj mora mu osigurati ista prava kao svojim građanima starosjediocima. Ako država za to nema novca, onda postoji prijedlog da se vlade zaduže na financijskom tržištu. Socijalne tekovine, prije svega u zapadnoeuropskim državama, rezultat su viševjekovnih borbi »nejednakih«. Sve te razlike su vidljive preko TV kanala, i npr. nezaposleni mladi, ali neobrazovani Somalijci žele u Njemačku. Istina, i tamo će biti nezaposleni, ali država će im rezolucijom UN-a omogućiti stan, hranu i 500 eura minimalca. Vraćamo se u doba Robina Hooda i za potrebe siromaha oduzimat ćemo sada od bogatih država i njenih građana, a usput, pojedinci, financijski moćnici će se još više bogatiti. Zauzvrat, mi ostali,  možemo se boriti  »za ideale o jednakosti ljudi«.