Isusovo uskrsnuće je najveća istina i najveća tajna naše vjere. Ono je bit i središte kršćanstva, u njega se ili vjeruje ili ne. Uskrsnuće je i znak Božje ljubavi, dovršetak našeg otkupljenja, znak je Božje brige za čovjeka i želje da nitko ne propadne, već da zavrijedi život vječni. Zato za kršćanina nema većeg slavlja od uskrsnog jutra.
Isusovo uskrsnuće je Božji zahvat u ljudsku povijest, koji tu povijest nadilazi, zato on zahtijeva pristanak vjere. Njega se na ljudski, razumski način ne može prihvatiti, jer ga se ne može opisati, niti ga je tko vidio.
Iznenađenje uskrsnog jutra
Uskrsno jutro je za Isusove učenike bilo jutro puno iznenađenja i novog šoka, nakon događaja Velikog petka još jedna kušnja njihove vjere i provjera jesu li pažljivo slušali i pamtili ono o čemu im je Učitelj pričao dok je mnogo puta naviještao svoje uskrsnuće. Prve spoznaje da je grob prazan nisu nikako izazvale radost već šok i novi tračak straha u već uplašenim dušama apostola. Jedan nadpovijesni događaj ne može biti shvaćen i prihvaćen u prvi mah. Tek nakon početnog šoka i zbunjenosti počinju se u glavama apostola slagati kockice i povezivati Isusove riječi. Sada, u svjetlu ovog neočekivanog sve ono proživljeno s Isusom dobiva novi smisao, biva osvijetljeno novim svjetlom i u potpunosti shvaćeno. No, bilo je potrebno susresti Uskrslog. Sva ta zbunjenost, neobičan strah pred nepoznatim, pitanja i nedoumice, pokazuju koliko nas događaj uskrsnuća nadilazi, koliki je velik bio Božji zahvat i koliki je njegov značaj za čovjeka. Promatrati uskrsnuće kao jedan povijesni događaj, iako danas možemo izračunati i njegov točan datum, bilo bi njegovo banaliziranje i obezvrjeđivanje, jer on je isključivo spasenjski čin Božji ostvaren u ljudskoj povijesti. Isusovim uskrsnućem dovršeno je ljudsko spasenje, te se tako prema Uskrsu treba i odnositi.
Cijelu korizmu molitvom i postom pripremali smo se za proslavu ovog najvećeg kršćanskog blagdana. Nastojali smo srca pripremiti za proslavu najveće istine naše vjere. Stoga radost ovoga dana treba biti očitovana na svakom kršćanskom licu, jer svaki vjernik danas slavi ljubav Božju i spasenje koje mu je ta ljubav dala, svjesni da nikada i ničim toliku milost Božju nismo mogli zaslužiti. Nemojmo obezvrjeđivati Uskrs slaveći ga kao obična ljudska slavlja, u težnji da se što bolje najedemo i napijemo; ovo slavlje mora biti iskreno iz dubine našeg bića, jer je Sin Božji za nas umro i uskrsnuo. U svjetlu tih događaja sve naše brige, patnje i problemi postaju manji i podnošljiviji, jer znamo, oni su samo na ovom svijetu, a Gospodin nam je uskrsnućem darovao vječnost u kojoj neće biti ničeg što nas ovdje pati. Za takvo promatranje života treba iskrena kršćanska vjera i povjerenje u Boga.
Preobražavajuća snaga Uskrsa
Isusovo uskrsnuće ostavilo je prepoznatljiv pečat i na njegovim učenicima. Oni nisu vidjeli sam čin uskrsavanja njihovog Učitelja, ali su, vidjevši prazan grob i njega uskrsnulog postali svjedoci ovog čudesnog, spasenjskog događaja, koji je ostavio neizbrisiv trag i na njihovim životima. Promjena izazvana susretom s Uskrslim bila je vidljiva u njihovom ponašanju, u njihovim riječima, mislima, na njihovim licima, što su primjećivali svi koji su ih susretali. Jasno je bilo da su doživjeli susret koji nije tek promijenio samo njihovo trenutno raspoloženje i mišljenje, nego je ispunio cijeli njihov život. Postali su drugačiji, drugačije bolji do neprepoznatljivosti. Susret s Kristom uskrslim bio je trenutak njihovog preobraženja. Snaga ljubavi i svjedočenja koju su u sebi nosili, a o kojoj svjedoči Sveto pismo i spisi iz prvih kršćanskih vremena, znak je tog susreta koji ih je preobrazio.
Među kršćanima se svjedočanstvo o Kristovom uskrsnuću i ona preobražavajuća snaga iz susreta s Uskrslim prenosi iz naraštaja u naraštaj već stoljećima. I danas je slika Uskrsloga utisnuta u ljubav, jer su jedino ljubav te snaga i neustrašivost življenja vjere svjedoci uskrsnuća do današnjeg dana i govore nam da je Krist živ i da je među nama.
Kršćani su pozvani donositi svijetu ljubav uskrslog Krista, svjetlo Uskrsa u tamu i sumornost ovog svijeta, donositi nadu vječnosti tamo gdje se čini da više nade nema. To je zadatak svjedoka uskrsnuća, a svi smo pozvani to biti, svi koji se držimo vjernicima i zovemo kršćanskim imenom.
