Na livadi u Hajdukovu 1985. godine počela je gradnja nove školske zgrade, koju danas pohađa oko 130 đaka. Tada ih je bilo znatno više. Posebnost ovog sela je zdanje u kojem se nastava odvijala do izgradnje novog objekta: desetljećima je škola bila smještena u kaštelu. Za đake od 1. do 8. razreda koji su se ovdje obrazovali nije bio dovoljan prostor centralne zgrade na imanju, kaštela, nego su u tu svrhu korišteni i okolni objekti, svojevremeno građeni za potrebe toga imanja.
Nova škola nastala je dijelom iz sredstava samodoprinosa stanovnika Hajdukova, a zatim je podizana i fiskulturna sala, dijelom iz novca od prodaje kaštela. Od tada je imanje u privatnom vlasništvu, ali je i sada oglašeno na prodaju. Kaštel s okolnim objektima postoji, no ruiniran je i neophodna je potpuna obnova. Pa iako je i u tom stanju, još se vidi njegova ljepota; još uvijek privlači pozornost kroz krošnje stabala koji ga okružuju. Nekada su ga nazivali kaštelom raskošnog izgleda.
Kaštel je izgradila obitelj Ingus neposredno poslije Prvog svjetskog rata. Dvadesetak godina kasnije Ingusov majur je u potpunosti razvijen: osim kaštela ima obiteljsku sinagogu, velike ekonomske zgrade za smještaj i preradu voća i podrume. Poslije Drugog svjetskog rata kaštel, kao i cijeli majur, postaje društveno vlasništvo i sjedište seljačke radne zadruge, a potom prostor osnovne škole (Branko Ćupurdija, Stambena arhitektura subotičkih salaša, majura i poljoprivrednih kombinata, izdanje 1993.).
Stara fotografija potječe iz vremena kada je korištena kao školski objekt, a objavljena je u knjizi Branka Ćupurdije.