Šećerna repa godinama nosi epitet kraljice ratarskih kultura. Razlog prost: godinama u klasičnoj ratarskoj proizvodnji donosi najveću zaradu. U onim najboljim godinama i do 1.000 eura po hektaru. Prednost ove proizvodnje bila je, ali i ostala, i u tome što poljoprivrednici kada ulaze u proizvodnju znaju što ih čeka za nekoliko mjeseci, odnosno po kojoj cijeni će prodati ono što rodi na njihovim njivama. U prednosti svakako spada i to što su šećerane bile, a i sada su spremne, kreditirati mnogo toga što je vezano za sjetvu i zaštitu. Na drugoj strani je pak činjenica da je proizvodnja šećerne repe zahtjevna proizvodnja, koja je prije svega za ozbiljne proizvođače. Plodosmjena se mora vršiti najmanje na svakih pet godina. Njive koje se zasiju šećernom repom moraju biti izolirane od prošlogodišnjih repišta radi borbe protiv repine pipe, a parcele za repu planiraju se nekoliko godina unaprijed, kako bi se njive blagovremeno očistile od korova. Iskusni proizvođači već znaju da su najbolji predusjevi pšenica i druga strna žita. A pripreme za sjetvu repe počinju još u srpnju, ugarenjem i to odmah po žetvi pšenice. Od srpnja do druge dekade ožujka, kada počinju optimalni rokovi za sjetvu, poljoprivrednike čeka još mnogo posla na pripremi zemljišta za sjetvu. A tada kreće borba protiv kukaca, njega usjeva, borba protiv korova, protiv bolesti. I na koncu vađenje šećerne repe. Prošle godine na kraju tog ciklusa ratari su dobili 35 eura po toni, što je bila ista cijena kao i godinu prije. Da su bili previše zadovoljni i nisu, jer urod je bio 30 do 40 postotaka manji nego godinu dana prije.

Hektari u minusu

Suglasno politici ranijeg planiranja sjetve još tijekom prošlogodišnje kampanje čule su se najave da će novu proizvodnju šećerane ugovarati po cijeni od 36 eura po toni. Umjesto toga, pred ovogodišnju sjetvu hladan tuš – ponuda šećerana od 32 eura po toni s uračunatim dodacima na kvalitetu. Ne samo da cijena nije povećana, već je i manja od one lanjske. Tri eura po toni. Na prinos od 70 tona po hektaru to je 210 eura manja zarada. Već prije ulaska sijačica u njive. Rezultat očekivan – repe će ovog proljeća biti manje. A to manje znači da se očekuje sjetva od  50.000 do 60.000 hektara. S jedne strane poljoprivrednici najavljuju smanjenje sjetvenih površina, a s druge i šećerane najavljuju da će za ovogodišnju sjetvu ugovarati proizvodnju na manje hektara.  Za proizvođače na području zapadne Bačke, koja je inače regija povoljna za sjetvu repe, bore se šećerane iz Sente, Vrbasa i Crvenke. Najviše proizvođača vjerno je najbližoj šećerani, onoj crvenačkoj, a ona će ove godine ugovoriti sjetvu na 13.000 hektara, što je skoro upola manje od prošlogodišnje proizvodnje. Kažu, prioritet će im biti povećanje prinosa po hektaru, a ne nužno povećanje ugovorenih sjetvenih površina.

Zaradu donose visoki prinosi

Proizvodnja šećerne repe u regiji zapadne Bačke bit će ove godine na oko 9.000 hektara, što je znatno manje od prijašnjih i 12.000 hektara. Pavle Parčetić s Bezdanskog puta jedan je od malobrojnih poljoprivrednika u tom salaškom naselju koji ne odustaje od sjetve šećerne repe. Zadovoljan je prošlogodišnjim urodom, a i zaradom koju je ostvario, ali će ovog proljeća ipak posijati manje repe. »Sijat ću repu i ove godine, ali ću površine smanjiti za 20 posto. Prošla godina na našem gospodarstvu glede proizvodnje šećerne repe bila je dobra. Prinos je bio 90 tona po hektaru, ali da bi se ostvario takav urod u repu treba puno i uložiti. Prinos mora biti minimun 70 tona po hektaru da bi se bilo, što bismo mi rekli na nuli, a zaradu donosi ono što je iznad tih 70 tona. Jeste sada nam šećerane nude cijenu koja je niža za tri eura po toni, ali nije repa jedina ratarska kultura čija je cijena niža nego prošle godine«, kaže Parčetić. 
Ono što ga brine je kada će moći ući u njive i početi sjetvu. Kaže, prije godinu dana u ovo doba repa je već bila zasijana, a sada se početku sjetve ne nada prije Uskrsa. Kaže, niža cijena, ali i vremenski uvjeti bit će razlog što će mnogi poljoprivrednici odustati ovog proljeća od sjetve kraljice ratarskih kultura. A da je repa zahtjevna kultura koja nije za svakog proizvođača, ali ni za svaki teren potvrđuje i Attila Konter, mladi poljoprivrednik iz Telečke. Kaže, u sjetvenoj strukturi nema šećerne repe, jer su gornji tereni nepovoljni za njenu proizvodnju. Ne mogu se očekivati visoki prinosi, a bez visokih prinosa nema ni zarade u proizvodnji repe.
Z. Vasiljević