Iako živimo u XXI. stoljeću, još uvijek nam je higijena upitne kvalitete. Zapravo, u pojedinim subotičkim školama je stanje, rekla bih, katastrofalno. U današnjem svijetu kada u školama uvodimo elekroničke dnevnike, kupujemo tablete, računala i laptopove mi nemamo osnovne uvjete za higijenu. Nemamo toplu vodu, nemamo sapun, toalet papir, sredstva za dezinficiranje, vodokotlići ne rade... O detaljima kako izgledaju ti sanitarni čvorovi radije ne bih, jer nije preporučljivo za ljude »slabijeg stomaka«. 
Činjenica je da ima škola gdje su sanitarni čvorovi obnovljeni i sređeni, ali je broj takvih škola mali. Svijetli primjer je tek obnovljena OŠ Sonja Marinković u Subotici. Kada bi se kojim slučajem i našli novci i koliko toliko uredili školski sanitarni čvorovi, opet se javlja novi problem – učenici koji prave kaos. Problem koji je više nego prisutan je da učitelji, nastavnici, pa i ravnatelji škola, ne smiju ništa uraditi po tome pitanju. Ne smiju kazniti učenika, ne smiju ga zapravo ni mrko pogledati jer će već sutra doletjeti tata s pravnikom, socijalnim radnikom i optužiti nastavnika za nasilje, mržnju, pedofiliju... Gdje je kraj ovome? Ako ga uopće ima. Da budem jasna: takvih učenika je malo, ali ispašta veliki broj. Točno je da se to uči u krugu obitelji i ima roditelja koji su svoj dio posla uradili, ali nažalost uvijek se nađe poneki pametnjaković koji nije bio u stanju naučiti dijete osnovnim higijenskim, pa i kulturnim navikama.
Dakle, s jedne strane imamo roditelje koji uredno plaćaju higijenu i očekuju da dijete u školi ima osnovna sredstva za higijenu, da ima gdje oprati ruke, obaviti nuždu i usput da ne »pokupi« neku zaraznu bolest. S druge strane imamo bahate roditelje i djecu, koji su svojim »mališanima« dopustili da se ponašaju kao da je cijeli svijet njihov. Zapravo, jako me interesira daju li svojim neodogojenim »mališanima« da se tako ponašaju i u svome domu? Je li im doma dozvoljeno cijelu rolnu toalet papira bacati u wc školjku, razvaljivati vrata i prosipati sapun, mahati s četkom umočenom u toalet? 
Možemo konstatirati da imamo ozbiljan problem, Grad nema sredstava (ili ih ne želi imati) za obnovu i uređenje škola i sanitarnih čvorova, škola nema mogućnosti očuvati higijenu, točnije nema način kako kazniti uništitelje školske imovine, a veliki broj učenika nema osnovne higijenske uvjete.  
Jedino rješenje koje mi pada na pamet je fotografirati počinitelja na djelu (često se oni fotografiraju i sami) i nakon sređivanja, krečenja toaleta račun ispostaviti roditeljima. Možda bi se nešto popravilo i uredilo. Ali samo, možda. 
Ž. V.