U fokusu mog interesiranja je razvoj naselja i gradova, a u tom razvoju, stagnaciji ili propadanju politika je jedan od bitnih faktora. Zato, razumljivo je, u posljednje vrijeme pratim političke događaje u našoj domovini kao i u susjednoj Mađarskoj. Nedavno su prošli, službeno samo »lokalni izbori« u našoj prijestolnici, koji su ipak bili izuzetno važni, jer, recimo, da je pobijedila oporba i smijenila s vlasti vladajuću SNS-SPS koaliciju nastala bi konfliktna situacija unutar zemlje, kojoj je danas više nego potrebno »jedinstvo«, kako vele vodeći čelnici zemlje. Zato trenutno vladajuće partije: SNS, koja se »otcijepila od radikala«, i žilavi SPS koji je zahvaljujući nesposobnosti prije svega DS-a i njegovih satelitskih partija, 2012. godine ponovno došao na vlast, naprosto si nisu mogli dopustiti da izgube u Beogradu. U njihovoj pobjedi vrlo zaslužna su prije svega »dva privatna pisana tabloida i dvije privatne televizije«. Glavni akter je bio dvostruka ličnost, poput rimskog boga Janusa: predsjednik Republike ujedno i predsjednik vladajuće partije. U ovom slučaju nije se oslanjao na službenu državnu medijsku kuću RTS, štoviše nekoliko puta je kritizirao djelatnike te TV postaje, gdje po svemu sudeći rukovode uglavnom kadrovi nekadašnjeg moćnog SPS-a. Spomenuti privatni mediji su značajno pridonijeli pobjedi, prije svega s kriminaliziranjem protivnika, koji su tome i sami pridonijeli, jer umjesto sloge, optuživali su se međusobno. Nagradno pitanje: u toj oporbi koja skupina je »trojanski konj«? Vjerovatno ga treba tražiti među onima s dugačke beogradske liste od ostalih 20 raznih partija i »prigodnih udruga«, koji nisu ni ušli u gradsku skupštinu. Vidjet ćemo.
Pogled u susjedstvo
U susjednoj, »trenutno izuzetno prijateljskoj«, Mađarskoj 8. travnja održavaju se parlamentarni izbori. Njihov izborni sustav je malo drugačiji od našeg, od 199 parlamentarnih zastupnika, dio njih; 96 se bira sa zemaljske liste partija. Ovo glasanje je jednokružno. Preostalih 106 zastupnika bira se na pojedinačnim izbornim krugovima u glavnom gradu i županijama, i tu se kandidira »čovjek protiv čovjeka«. Ovi izbori u »lokalu«, daleko su »opasniji« za vladajuću koaliciju, jer su dvostupačni i ako netko ne dobije većinu, u drugom krugu oporba se može udružiti protiv jednog od kandidata. Oni Mađari koji su dobili mađarsko državljanstvo na ovim izborima mogu glasovati samo za partije sa zemaljske liste, zato su i za Mađare koji žive u različitim zemljama ovi izbori važni. Naravno, »zbog zahvalnosti za državljanstvo«, od ovih glasača se očekuje da podrže vladajuću partiju, što se uglavnom i dogodilo prije četiri godine. Slično je i u Hrvatskoj, gdje HDZ u BiH ima skoro sigurne mandate. U Mađarskoj se može glasovati i za zemaljsku listu manjina koje žive tamo, i priznati su u Mađarskoj (ima ih 13). Npr. za Hrvatsku listu može glasovati dvadesetak tisuća (punoljetnih) građana, koliko ih se po posljednjem popisu izjasnilo Hrvatima. Tko želi glasovati za »manjinske liste« mora se registrirati na glasački spisak pojedinih manjinskih naroda, u slučaju da postignu predviđeni broj glasova mogu dobiti status parlamentarnog zastupnika. U protivnom, mogu biti glasnogovornici svog naroda, i imaju pravo debatirati u temama koje se tiču njihovog ili uopće manjinskih naroda. Za razliku od naše države, vladajuća partija služi se državnim medijima (TV M-1) ponavljajući optužbe protiv neujedinjene oporbe. Privatni mediji organiziraju višestranačke debate koje pak bojkotira vladajuća partija.
Moć medija
Kod nas je trenutno drugačija situacija, predsjednik javno iskazuje bojkot debate u organizaciji RTS-a. Nisam Kasandra da predvidim budućnost, ali dužnosnici SNS-a uporno kritiziraju spomenuti TV, zbog »stišavanja tona« gradskog menadžera u debati tipa »šabački vašar«, to jest svi govore istovremeno, nastojeći nadglasati sugovornika; pojma nemam kako su našli baš njega stišati među toliko oporbenjaka?! Predosjećam da će u ovoj medijskoj kući vrlo brzo doći do nekih kadrovskih promjena. Apropo, sjetio sam se jednog starog »antisovjetskog« vica: Sjede na jednom oblaku vojskovođe Hanibal, Aleksandar Makedonski i Napoleon i promatraju vojnu vježbu tadašnjeg SSSR-a. Kaže Hanibal: »Da sam ja imao ovakve letjelice, preletio bih Alpe i Rim bih uništio začas«. Kaže Aleksandar Makedonski: »Da sam ja imao ovakva oklopna vozila, za tili čas bih zauzeo cijelu Indiju i Aziju«. Napoleon sve to promatra i šuti. Ova dvojica ga upitaju: »Zar tebi od ovakvog sjajnog naoružanja ne treba ništa?«. Napoleon odgovori: »Ljudi, da sam ja imao ovakve medije kao što je moskovska Pravda, nikad ne bih izgubio bitku kod Waterlooa«. Zamislite da je u njegovo vrijeme postojao i TV! Mislim ja: pošto nije ni predložen a kamoli izabran gradonačelnik Beograda, nekima se zasad upućuju »upozorenja«.
