U dugom Ludaškom šoru na broju 208 nekada je postojala škola, a danas je to dom obitelji Gize i Mátyása Gulyása Oldára. Neobičan je ovdje splet životnih okolnosti: niže razrede osnovne škole Mátyás je pohađao u ovoj zgradi od 1954. do 1958., a i njegov otac István tu je učio prva slova oko 1920. godine. Mnogo desetljeća kasnije obitelj je upravo u staroj školi našla svoj dom. Kako se to dogodilo?
Nekadašnja salaška škola podignuta je prvih godina dvadesetog stoljeća, kada su izgrađeni i mnogi drugi školski objekti u subotičkom ataru. Građena je od cigala, po prepoznatljivom tipskom projektu primjenjivanom i na ostalim školama i vidljivom i na današnjoj stambenoj zgradi, jer su prilikom adaptacije i osuvremenjavanja objekta zadržane autentične dimenzije, zidovi i krov. Ovu školu zvali su Ludoš Čurgo i pod tim imenom je u spisku 63 salaške škole 1921. godine (popis je objavljen u časopisu Povijesnog arhiva Subotica Ex Pannonia 8, 2004. godine). Škola u Ludaškom šoru radila je, vjerojatno, do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, kada je nastava ukinuta i u mnogim drugim školskim zgradama u atarima. Ova zgrada je prodana na licitaciji 1977. godine, kada ju je kupila obitelj Gulyás Oldár i počela je koristiti za stanovanje, uređujući je postupno iz godine u godinu u udoban dom. Prije dvije godine jedna generacija đaka došla je ovdje, u staru školu, obilježiti pola stoljeća od izlaska iz školskih klupa u ovoj zgradi.
    Na fotografiji: vrijeme useljenja obitelji.