Tko kaže da se Bunjevci ne-Hrvati i Bunjevci koji se smatraju Hrvatima ne mogu složiti. Složili su se bar oko jednoga – da »predstavnici Bunjevaca ne-Hrvata s temom međudržavnih odnosa Srbije i Hrvatske nemaju nikakve veze« i da »zajednica koja se ne smatra ni Hrvatima ni Srbima ne bi trebala biti subjekt u razgovorima o hrvatsko-srpskim odnosima«, kako je to u svom pismu poručio predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Slaven Bačić, a nešto slično kazao je i Mirko Bajić: »Bunjevačko pitanje ne spada u korpus otvorenih pitanja između Srbije i Hrvatske zato što su Bunjevci samostalna nacionalna manjina u Srbiji«. Manje debate je ponekad, čini se, bolje za razumijevanje među ljudima. Toliko o tome.
Ova vijest vjerojatno i neće zainteresirati širu javnost jer je svima već, zasigurno, dosta ove priče, naročito Hrvatima jer od nje apsolutno nema nikakve koristi – do sada je rezultat bio samo gorak okus u ustima i oduzimanje energije od važnijih pitanja. Budući su obje nacionalne zajednice službeno priznate nacionalne manjine – pa neka se onda svatko bavi svojim problemima. Ima ih još uvijek dosta za rješavanje.
Glavna vijest ovoga tjedna, osim Južnog toka, bili su i odnosi između Srbije i Hrvatske poslije donošenja Rezolucije u Europskom parlamentu i Deklaracije u Hrvatskom saboru, te nedolaska premijera Hrvatske Zorana Milanovića u Beograd. Pojavilo se mnogo bombastičnih naslova o krahu odnosa između dvije zemlje o (novom) »ledenom dobu« itd., a ponovno su izvučeni na svjetlo dana još uvijek neriješeni problemi između dvije zemlje. U pozadini su se pojavile i sumnje da će Hrvatska kočiti Srbiju u njenom napredovanju na putu prema Europskoj uniji.
Hrvatski političari i dalje ponavljaju kako bi se Srbija trebala ograditi od Šešeljevih izjava dok srpski političari ponavljaju kako izjave Šešelja nemaju nikakve veze sa Srbijom. O ovom problemu oglasio se po prvi put i predsjednik Srbije Tomislav Nikolić. U intervjuu za RTS Nikolić je ponovio kako Srbija nema veze sa Šešeljevim izjavama i da Srbija ne duguje nikome komentar izjava svojih građana. A osim toga u Šumadiji se, odakle je predsjednik, kumstvo veoma cijeni. Također je ponovio kako se hrvatski političari oglašavaju po ovom pitanju isključivo zbog predsjedničkih izbora u Hrvatskoj i da će biti zaboravljena cijela stvar nakon njih, a osvrnuo se u ironičnom tonu i na udžbenike koje je darovao svojoj omiljenoj nacionalnoj manjini – pitajući se hoće li se tražiti rezolucija i o tome. Govorio je i o pravima Srba u Hrvatskoj, a o Hrvatima i ostvarivanju njihovih nacionalno-manjinskih prava u Srbiji niti riječi. Osim posredno. To je samo još jedan dokaz u prilog tvrdnje kako potezanje bunjevačkog pitanja Hrvatima nikada nije donijelo ništa dobroga. Jednostavno i ovom je prigodom razvidno kako se Bunjevci uvijek, kada je to zgodno, mogu iskoristiti kontra Hrvata pa i države Hrvatske.
J. D.
