Tup. Na scenu prekrivenu trunjem i pilovinom pada izlizani, stari kufer, što izazove mali oblak prašine. Uskoro se pojavljuje i njegova bosonoga vlasnica. U pozadini scene zid čiju živopisnost čine raznoliki prazni kuferi, putne torbe, kao granica prijelaza. Na sredini vrata.
Susret s posljednjim zidom uvijek je isti, a kada se u odnosu na taj posljednji prijelaz otvori kufer životne prtljage, iz njega ispada samo bezvrijedno trunje i prašina. To je scenski okvir u odnosu na koji se odvija The end, predstava subotičkog redatelja Andreja Boke, premijerno izvedena  na sceni kazališta Dezső Kosztolányi u nedjelju, 4. ožujka, s reprizom u utorak 6. ožujka.
Četiri glumca, Márta Béres, Gábor Mészáros, Mikes Imre Elek i glumac subotičkog Narodnog kazališta Vladimir Grbić, započinju koloplet priča o životnim krajevima, o svojim osjećanjima u odnosu na bliske koji su došli do zida. Raspon priča se kreće od vrlo dirljivih do tragikomičnih, a u tom sukobu se prepoznaje autorski pečat Andreja Boke. The end je predstava koja se bavi istraživanjem komičnog u tragičnim trenutcima života. Predstava istražuje odnos čovjeka prema smrti, strahove vezane za umiranje, istražuje načine prihvaćanja svoje smrtnosti ugravirane u ljudsku podsvijest, rituale koje ljudi ponavljaju kroz povijest. Predstava propituje na koji način doživljavamo smrt, kako se za nju pripremamo i kako strah od smrti utječe na našu svakodnevicu. Priča je prikazana kroz razne verbalne i neverbalne dramske situacije, ispovijesti, metaforične slike i scene, koje se graniče s tragikomičnim.
Kako je rekao u najavi predstave, Andrej Boka o inspirativnoj temi odnosa prema smrti razmišlja već dugo jer se svaki čovjek jednom mora suočiti s tom stvarnošću. Za predstavu se pripremao čitanjem tekstova o smrti, o doživljaju ljudi prema smrti, o ritualima sprovoda i svemu vezanom za ovu temu. Prema njegovim riječima, živimo u eri poricanja smrti. U svijetu gdje su ideali zdravlje, ljepota, mladost, napredak, potrošnja i uživanje, smrt je tabu tema. Ali, strah od smrti se ne smanjuje. Predstava The end je nastala iz potrebe kreativnog istraživanja i osobnog suočavanja s konceptom smrti. U procesu pripreme za predstavu značajni su bili i dugi razgovori o smrti i doživljajima koje svatko od glumaca ima kada je smrt u pitanju. Ti doživljaji su pomogli da se uobliči dramska radnja. 
Odnos prema smrti je duboko intimna stvar, a zapitanost nad pojmom smrti i ustrajni pokušaji da pronađemo odgovore često nas dovode do tragikomičnih stanja, dojmovi su glumaca u procesu pripreme ove predstave. Rad na predstavi bio je veliki izazov svim akterima. Bila je to prilika bolje upoznati sebe i produbiti vlastito iskustvo o predstavi smrti kao neminovnosti. Zanimljivo je vidjeti kako ljudi postaju tragikomični u pokušaju da otkriju što se nalazi s druge strane smrti, kazao je jedan od glumaca, Vladimir Grbić.
Predstava je izvedena na mađarskom jeziku, uz srpski prijevod. Scenografkinja i kostimografkinja je Darinka Mihajlović, glazbeni suradnici su Ervin Pálfi i Géza Kucsera, violinu je svirao Miroslav Jovančić, a violončelo Györgyi Kucsera Veréb. Predstavu je dramaturški uobličio Tamás Oláh. Vrijedi napomenuti da je glazba u predstavi izuzetno dobra, a ugodno iznenađenje je bilo odlično otpjevan muški troglas u jedinom songu.
Nedostatak akademskog obrazovanja u sferi filma i kazališta kojim se bavi tridesettrogodišnji Andrej Boka, a pri tome je stekao diplomu na Odsjeku za međunarodni marketing na Poslovnom fakultetu u Beogradu, s jedne je strane dobar, jer čuva glavu od ustaljenih shema i klišea, od onoga kako se nešto radi i kako to treba raditi. To omogućuje otvorenost, snagu vizija, novi, autentičan doživljaj stvarnosti. S druge strane, akademsko obrazovanje u ovoj oblasti daje znanje i bazu iskustava o dosegnutim i razvijenim tehnikama koje pomažu u realizaciji određenih ideja. Povremene nelogičnosti ili nedovoljne jasnoće u tijeku radnje ove gotovo dvosatne predstave, znak su da pristup temi nije dovoljno scenski razrađen. Usprkos tome, u predstavi plijeni mnoštvo odličnih vizualnih rješenja, dok se nedostatak dojma sveobuhvatnosti očituje u ponešto slabijim dramskim pričama u odnosu na vizualni teatarski aspekt, što nikako ne umanjuje vrlo dobro urađeni posao glumaca. 
Uz ovo ćemo napomenuti da je Andrej Boka do sada snimio nekoliko filmova i režirao nekoliko kazališnih predstava. Prvi nagrađeni film mu je bio 33. dan koji je premijerno izveden na Paliću 2008.  Drugi njegov nagrađivani film koji se prikazivao širom svijeta na festivalima i osvajao nagrade je Tale of the Wall Habitants (Priča o stanovnicima zida). U kazalištu Kosztolányi režirao je već dvije predstave, Nazaret i Tišina. Dobitnik nagrade Dr. Ferenc Bodrogvári 2015. godine, filmski redatelj Andrej Boka sudjelovao je i u programu kulturne razmjene Subotica Express u Zagrebu. 
Nela Skenderović