Voda je izvor života. Ali i ozbiljnih frustracija kada se nađemo pred sjajnom površinom, sumnjivo tamne boje i nepoznate dubine. A bez čizama. Ili kakvog plovila, recimo. Sve se to može doživjeti u gradu u kojem su ulice asfaltirane, nogostupi popločani, a briga o njima se vodi redovito.
Neminovnost utjecaja vremenskih uvjeta i elemenata na ceste i putove nemoguće je izbjeći i zaobići. Velika količina vode, u zimsko vrijeme kada su i temperature niske i promjenljive u većem opsegu, utječe da se krećemo teže, uz puno više pozornosti i katkada dulje hodanje ili vožnju. Pomalo podsjeća na neka prošla i davna vremena, kada većinom nije bilo asfaltiranih površina.
Imamo li kvalitetne ceste?
Kako bismo na javnim površinama, dakle uz najveću moguću dostupnost, imali kvalitetnu mogućnost prometovanja, potrebno je tehnološkim načinom i metodom omogućiti veliku količinu ravnih površina. Cijena utječe na njihovu kakvoću, s obzirom na količinu, a tu je i skrb o održavanju.
Prema riječima profesora na Građevinskom fakultetu u Subotici dr. sc. Milana Kekanovića razlozi za neplanirano i ometajuće nakupljanje vode i nastanak onoga što možemo nazvati udarnim rupama kriju se u osobini materijala i vremenskim uvjetima koji značajno utječu na sve.
»Ulice i nogostupi prekrivaju se asfaltom u čiji sastav ulaze bitumen i katran. Ovi materijali osjetljivi su na ultraljubičasto zračenje i visoku temperaturu. Naime, izloženost ovim utjecajima dovodi do strukturalnih promjena materijala. Primjerice, kod visokih temperatura isparavaju ulja iz bitumena, što se najviše događa ljeti i sve to dovodi do starenja asfalta.«
U početku novopresvučene ceste dobro prate promjene zimskog skupljanja i ljetnog širenja. No, kako postupno gube esencijalne elemente, postaju krte i tako nastaju pukotine, objašnjava profesor Kekanović. U ranijem razdoblju znanstvenici su pokušali poboljšati značajke ovih materijala. Ipak, ti su pokušaji bili ograničenog dometa, jer suštinski ništa nije izmijenjeno, dodaje.
»Izmrzavanje posteljice, ili podloge ceste, uz nedovoljnu debljinu sloja asfalta, također značajno utječe na oštećenja kolnika. Zimi se voda u tlu zbog smrzavanja širi, i kada otopli, vraća se na raniji volumen. Takve promjene, kada se uzme u obzir spomenuto starenje materijala, asfalt teško prati.«
Vremenom se, pod utjecajem prometa, otkidaju komadi sloja asfalta i tako nastaju neželjene rupe na cestama.
Popravke i sanacije, s druge strane, potrebno je obaviti za što kraće vrijeme, jer promet ne staje. To dovodi do još jednog tehnološkog, ali i metodološkog problema. Asfaltiranje, ili u ovom slučaju popravak tim materijalom, mora se izvoditi po suhom vremenu i uz njegovu odgovarajuću temperaturu, upozorava profesor Kekanović.
»Sanacija se izvodi u vrijeme koje ne odgovara asfaltu. Koliko sam vidio, kada se to radi vlažno je i hladno, a rezultat je da se popravke moraju raditi češće. S druge strane, to i malo pogoduje izvođačima radova.«
Sam materijal bi mogao biti poboljšan, a na tome poslu radi i sam profesor Kekanović. Asfalt, ovakav kakav je, mogao bi se do određene mjere poboljšati primjerice cementom, ili čak mikroarmaturom. Na svemu tome još treba raditi, kako bi se dosegnula potrebna razina uporabljivosti tih poboljšanja, otkriva profesor Milan Kekanović.
Konkretni slučajevi
Vremenom, ceste i putovi se ulegnu zahvaljujući stalnoj tlaki koja dolazi od prometa. Tako, uz lošije urađenu podlogu i otkidanje dijelova ceste, dobijemo zgodno mjesto za formiranje vodenih površina, gdje one nisu željene.
Stanovnici okolnih naselja Subotice imaju daleko veće probleme u tome pogledu, od njihovih sugrađana bližih Gradskoj kući. U vrijeme topljenja velike količine snijega koji je u prethodnom razdoblju prekrio Suboticu, nastala je značajna lokva na cesti u neposrednoj blizini kuće u kojoj živi naša sugrađanka Jelisaveta (Eržika) Horvacki. Voda je prekrila velike neravnine što je za posljedicu imalo pojačano samopouzdanje vozača, jer se te neravnine nisu vidjele. Epilog je šteta na vozilima.
Na temelju anonimne ankete jedno od mjesta istaknuto kao problematično je nogostupni prilaz raskrižju kod Izvorske ulice, kojom se stiže do Bolnice. Tu se, prije nego se stigne do semafora, prilikom obilnijih kiša ili topljenja snijega, nakupi široka i nepremostiva lokva vode. Izlaza nema, osim koračati kroz nju, ili u veoma širokom luku preko čak četiri okolna cestovna prijelaza stići do iste točke.
Stoga, ukoliko vas počne mamiti lijepa ravna površina, na kojoj se zrcali nebo, na zalet i želju za letom (letenjem), budite na oprezu. Možda ne uspijete.
Siniša Jurić
