Nepoznat Netko (N. N.) svoju destruktivnu dosadu nedavno je prekratio lomljenjem ograde u samom središtu grada. Nekoliko stotina metara dalje Nepoznat Netko (N. N.) prošlog je tjedna obavio poslove krađe tri biste heroja Narodnooslobodilačke borbe ispred zgrade Vojvođanske banke.  Na taj način pred licem građana u ogoljenoj formi pokazala se združena moć obijesti i pohlepe i institucionalna nemoć da im stane na put.
Činjenica da se lomljenje ograde dogodilo gotovo ispred ulaza u Gradsku kuću dovoljno govori o tome koliki zazor hulje imaju od lokalnih nositelja vlasti, kao i što misle o učinkovitosti komunalne policije, ali je isto tako činjenica da je »kvar« u međuvremenu otklonjen. Činjenica da se krađa bista Istvána Kizura, Lazara Nešića i Matka Vukovića dogodila kao nastavak kontinuiranog odnošenja brončanih poprsja i drugih metalnih predmeta u gradu (uključujući i šahtove i šine!) dovoljno govori o tome koliki je strah lopova od policije koja bi ovaj problem mogla riješiti relativno lako: kontrolom podrijetla materijala na otkupnim mjestima. Ali, o svijesti, savjesti, efikasnosti i profesionalnosti rada i nerada i jednih i drugih (koji su u upravo proporcionalnoj srazmjeri) zaista je izlišno govoriti.
Izlišno je, naravno, govoriti i o problemima koji građani (susjedi ponajviše) imaju s napuštenim kućama u gradu, čiji dijelovi kao da čekaju najpogodniji trenutak da se sruše na nekog nesretnog prolaznika, jer niti državi niti lokalnoj samoupravi na pamet ne pada recept koji se već dosta dugo primjenjuje u hrvatskom dijelu Baranje: potražiti u dokumentaciji vlasnika objekta, otkupiti isti za sitne novce, srušiti ruinu i plac staviti za prodaju na »slobodnom tržištu«. Izlišno je, također, govoriti i o problemima stanovnika brojnih neasfaltiranih ulica po svim rubnim dijelovima Subotice koji nakon svake veće kiše ili otapanja snijega uživaju u čarima vode, blata i kaljuga svih vrsta čim nos promole s kućnoga praga. Rješenje za jednu od njih, kako u maštovitom naslovu na jednom lokalnom portalu možemo pročitati, se »nazire« u vidu nasipanja tucanika! Bude li sreće, pa od »naziranja« rješenje ugleda i »svjetlo dana« stanovnici te ulice, nedaleko centra u dužini od oko 200 metara, s novim, blistavim tucanikom bit će dovedeni u rang atarskih putova.
Uzrok svega je, i bez potrebe da se o tome upita gradonačelnika, naravno, novac kojega nema. A nema ga zato što ga ima na drugim mjestima u lokalnom proračunu. Recimo u stavci »Doček Nove godine« za koji je predviđeno 4.800.000 dinara (oko 40.000 eura). To bi za početak trebalo biti dovoljno i za par kolica tucanika i za raspisivanje tjeralica kao nagrade za uhićenje hulja i lopova kako bi se lokalnoj i državnoj vlasti pomoglo u obavljanju teških poslova.
Z. R.