U obitelji Ane Uzelac sačuvane su dvije vrijedne fotografije iz prošlih vremena, kao svjedočanstvo o neobičnom i lijepom kaštelu koji je nekada postojao u Ludošu (Šupljak), a više ga nema. Anin pradjed Luka Sekelj kupio je objekt od Gábora Vermesa 1933. godine. Inicijali novog vlasnika i godina preuzimanja imanja bili su obilježeni na fasadi tornja, što se vidi na fotografiji koja prikazuje dio objekta, i to centralni ulaz iznad koga se uzdizao toranj. Druga, vodoravna fotografija prikazuje prijem kod Sekeljevih 1933. godine povodom kupovine kaštela u Ludošu (tu su i tamburaši). Zabilješka o graditeljskom tipu osnove kaštela Luke Sekelja zapisana je i u knjizi dr. Branka Ćupurdije Stambena arhitektura subotičkih salaša, majura i poljoprivrednih kombinata.
Objekta više nema, ali su ostale slike u obiteljskom albumu i sjećanjima iz djetinjstva Ane Uzelac: »U toranj se išlo zavojitim stepenicama, u dvije sobe, jednu iznad druge. Desno od ulaza u kaštel nalazila se lovačka soba, a lijevo stambeni dio. Ulaz u imanje bio je oivičen drvoredom jorgovana, a kaštel okružen parkom...«.
Imanje je nacionalizirano nakon Drugog svjetskog rata, a kaštel srušen, vjerojatno sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kao i mnoge druge lijepe zgrade na nekadašnjim majurima. Danas su tamo samo njive.