Interrelacije etničkih stavova, ideologijskih obrazaca, vrijednosnih orijentacija, religioznosti i osobina ličnosti jesu osnovni znanstveni interes dr. sc. Zlatka Šrama. Autor je brojnih istraživanja i znanstvenih radova o ovim interrelacijama, a dio istraživanja je proveo upravo u Srbiji, Vojvodini. O povijesnim i socijalno-psihološkim procesima koji utječu na genezu, dinamiku i strukturiranost nacionalnog identiteta bunjevačkih Hrvata u Vojvodini razgovarali smo s dr. sc. Šramom.
HR: Autor ste nekoliko istraživanja i znanstvenih radova o bunjevačkim Hrvatima. Problematika njihove podjele na »samo« Bunjevce i Hrvate ove je godine bila ponovno aktualizirana. Kakvo je vaše viđenje ove podjele?
Ne bih ovom prilikom toliko ulazio u političko-povijesnu pozadinu i uzroke ovih podjela, odnosno u one faktore koji su otežavali inkorporiranje bunjevačkih Hrvata u Vojvodini u hrvatski nacionalni korpus, a o čemu je svojedobno iscrpno pisao dr. sc. Slaven Bačić. Ipak bi ukratko valjalo spomenuti neke od njih. Naime, stvaranje hrvatskog nacionalnog jezika, tj. standardizacija hrvatskog književnog jezika, negativno se odrazila na one Hrvate koji su ostali izvan novog jezičnog razvoja čime je stvorena specifična jezična »frakcija« u jednom narodu. Drugi razlog kojeg Bačić navodi jest administrativno-teritorijalna odvojenost Bunjevaca u ugarskom Podunavlju Hrvatske. Treći razlog za otežanu nacionalnu identifikaciju bunjevačkih Hrvata u Bačkoj jest činjenica da su većinski državotvorni narodi koristili najrazličitije aktivne mjere koje potiču korištenje lokalnog imena i aktivno odnarođivanje. Četvrti se uzrok može sagledati u ukidanju različitih prosvjetnih i drugih hrvatskih institucija u socijalističkoj Jugoslaviji sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća.
Jasminka Dulić
Opširnije u tiskanom izdanju
