Međunarodni Dan žena diljem svijeta obilježava se 8. ožujka, te je postao sinonim za darivanje ženskog spola. Kada smo kod darivanja, većina će se odlučiti za neki cvijet, bombonjeru ili pak nešto korisno. Svojevremeno za 8. ožujka glavni dar je bio crveni karanfil, danas nisam sigurna da je to dobitna kombinacija. Mišljenja su zapravo podijeljenja: neki su za to da se ovaj praznik treba slaviti, neki su protiv toga, ali kako god svijetu se svakako ne može ugoditi. Najčešće su nas darovi zapravo odveli od onoga stvarnoga i zašto se počeo obilježavati 8. ožujak. 
Toga dana slave se ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola. Davne, 1908. godine 15.000 žena prosvjedovalo je tražeći kraće radno vrijeme, bolju plaću, pravo glasa i zabranu rada djece. Gdje smo stigli danas? Ne baš daleko. Kraće radno vrijeme? Bojim se da velika većina žena, ako ima posao i redovitu plaću, danas radi produljeno, osobito kod privatnika, a u to je li odgovarajuće plaćena za prekovremeni rad, neću ulaziti. Bolja plaća? Tko će još tražiti bolju plaću, bitno da se dobije i ova koju imamo. Pravo glasa? E sad tu bismo već mogli ozbiljno razgovarati. Nije baš da nam je zabranjeno, točnije pričamo mi ponekad i više nego što bismo trebale (htjele ne-htjele to ipak moramo priznati). E sad pitanje je: sluša li nas tko? Dogodi se da ima onih koji nas čuju, ali ima li koristi od toga? Istina, imamo pravo otići i na izbore i glasovati. U Srbiji ima svakakvih slučajeva, od radnih mjesta gdje su žene na čelu i zaista imaju pravo glasa, do onih primjera gdje žene ne smiju niti progovoriti, pa čak ni raditi izvan svog doma. Zabrana rada djece? Nažalost, ali i poslije više od stotinu godina ima slučajeva gdje se djeca itekako izrabljuju. Kad sve sagledamo, rekla bih da baš i nismo uspjeli. 
Međunarodni Dan žena ustanovljen je 1910. godine na prvoj međunarodnoj ženskoj konferenciji koja je održana u Kopenhagenu, a na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin.
Iako se toga dana obilježavaju ženska prava, mislim da bismo mogli svi to skupa raditi, jer ima i onih primjera gdje su muškarci ti koji rade prekovremeno za minimalnu ili čak nikakvu plaću. Čak bih se usudila reći da smo u istom košu. Bez obzira na spol, mnogi ljudi za minimalac rade u gotovo neljudskim uvjetima.
Kad sve zbrojimo i oduzmemo, nismo nešto previše napredovali. Vjerujem da u svijetu ima i boljih i gorih primjera, ali eto mi se zadesili ovdje, pa je stanje takvo kakvo jeste. 
Situacija nije hvale vrijedna, no ipak, praznik je... Ako ste još dobile neki dar, kud‘ ćeš bolje. 
S malim zakašnjenjem, sretan vam međunarodni Dan žena. Pa, iako ste muškarac, nema veze!
Ž. V.