Jedna od omiljenih teza teoretičara zavjere svih vrsta, po kojoj svijetom vladaju osobe iz sjene a da su političari tek njihovi puki izvršitelji, dobila je prošloga tjedna i više nego zanimljiv izazov da se provjeri njezina utemeljenost, i to na lokalnoj razini. Bilo je, naime, dovoljno da građanin Lajos Csákány lokalnoj samoupravi uputi inicijativu da o svom trošku podigne spomenik ugarskom kralju Mátyásu Korvinu (u povodu 560. obljetnice njegova krunisanja), pa da nadležna komisija to prihvati, da Gradsko vijeće predloži Skupštini grada njezino usvajanje, te da predsjednik Skupštine grada Tivadar Bunford hitno sazove izvanrednu sjednicu kako bi vijećnici to i učinili i tako jednom građanskom zahtjevu dali legalnu formu i pečat legitimiteta.
Iza ove odluke – a to je da je Grad odobrio Lajosu Csákányu podizanje spomenika u Ulici Mátyása Korvina ispred svog ugostiteljskog objekta – pred građane Subotice u ogoljenoj formi se pojavila dugotrajno znana javna tajna o moći jednoga čovjeka i nemoći velike grupe svih dosadašnjih garnitura ljudi na vlasti. Izlazila je ta grupa ljudi, istina u donekle drugačijoj postavi, u susret volji građanina Csákánya još i u vrijeme kada mu tada oporbeni radikal Aleksandar Vučić nije znao ni ime izgovoriti. Bilo je to vrijeme, podsjetimo, prije nekih desetak godina kada je Grad s građaninom Csákányem mijenjao sedam svojih objekata (!) za zgradu bivšeg Trgoprometa kog sad u najam koristi OTP banka. Sve se u međuvremenu promijenilo: Srpska napredna stranka (čiji je predsjednik postao Aleksandar Vučić) ne vidi ništa čudno u tome što se volja jednog čovjeka uzdiže do razine održavanja izvanredne sjednice Skupštine grada radi njezinog udovoljavanja, nekoć najglasniji oporbenjak za sva kriminalno-komunalna pitanja u gradu Mirko Bajić u ovoj inicijativi vidi zapravo spremnost jednog »privrednika« da »ulaže u grad i pomogne kulturi«, čak se i oporba (čiji je dio glasao za) buni protiv »procedure« i neprimjerenog mjesta budućeg spomenika. Jedino što je ostalo isto jest Savez vojvođanskih Mađara na vlasti, zahvaljujući kojemu je Grad, primjerice, naslijedio stakleno-betonsko-klasicistički bastard u njegovom središtu.
A građani? Što građani Subotice rade da se suprotstave provedbi Orwellove definicije po kojoj su sve životinje jednake? U svojoj nemoći eno ih po lokalnim portalima gdje se, uglavnom skrivajući identitet, u većini izruguju pravom licu lokalne samouprave i u manjini postavljaju pitanje a što je s drugim problemima koji zaista zavrjeđuju sazivanje izvanredne sjednice Skupštine grada (čije održavanje, kako je rekao vijećnik vladajućeg SNS-a Stevan Bakić, staje oko 150.000 dinara) poput otpalog plafona u Bolnici gdje se nalazi CT (bloger čiji je »nick name« Niko) ili pak problema s neočišćenim snijegom, ambulantama u prigradskim naseljima...
Stoga, umjesto zaključka, jedan prijedlog doljepotpisanoga koji se ne kosi sa zacrtanom politikom aktualne vlasti: uputiti Komisiji za podizanje i održavanje spomenika inicijativu za podizanje spomenika Bossu ispred glavnog ulaza u Gradsku kuću. Ako to iz bilo kojih razloga nije izvodljivo, onda makar istu bistu u ured sadašnjeg i svih budućih gradonačelnika. Da ih trajno podsjeća tko stvarno vlada Gradom.
Z. R.