U nedelju, 4. ožujka ove godine, završena je »bitka za Beograd«, kako su lokalne izbore za skupštinu ovog grada nazvali privatni mediji bliski vladajućoj stranci. Po mom uvjerenju istog momenta je počela stvarna bitka za realizaciju predizbornih obećanja. Među njima i građenje obećanog metroa, po mišljenju stručnjaka »posebno se ističe neophodnost uvođenja metro sistema u sistem javnog saobraćaja u Beogradu, radi jačanja prohodnosti kroz Beograd i unutar njega« (Prostorni plan Republike Srbije od 2010-2020. PPRS). Ideja metroa se rodila 1958. godine, prva studija je rađena 1968. potom 1976. godine. Početkom devedesetih godina prošlog vijeka na trećem programu RTS-a moj kolega arhitekt Aleksandar Crkvenjakov je vodio jednu kulturnu emisiju pod ovim nazivom. Upoznali smo se na poslijediplomskim studijama 1985. godine i povremeno smo se i družili. Imali smo različite karijere: on je bez titule mr. ali za vrijeme vlade Zorana Đinđića od 2002. do 2004. godine bio je direktor RTS-a, a potom veleposlanik u Bugarskoj. Po sadašnjim saznanjima član je u DS-u, jedno vrijeme se spominjao i kao kandidat za gradonačelnika Beograda. Nekada moćni DS je doživio krah na izborima, da su kojim slučajem pobijedili imao bih još jednog kolegu i prijatelja gradonačelnika prijestolnice. Mislim na mog profesora i prijatelja Bogdana Bogdanovića. Od tzv. brze gradske prometnice (metroa) 1995. godine kod Vukovog spomenika otvorena je podzemna željeznička postaja, kojoj su tadašnji SPS-ovci iz milošte tepali »početak beogradskog metroa« a ona je zapravo bila usputna stanica »Beovoza« od Novog Beograda do Dunav Stanice (Pančevački most). Možda danas, trebao bi netko, na nekoj TV postaji, pokrenuti ponovu emisiju »Čekajući metro«. Bit će to sigurno dugoročna emisija.

»Kule i gradovi«

Prije izbora pobjednička koalicija je biračima iz prijestolnice doslovce obećavala kule i gradove. Osim metroa, završetak novog željezničkog kolodvora kod Prokopa, izgradnju novog autobusnog međumjesnog kolodvora na Novom Beogradu, uz to izmještanje i raščišćavanje terena gdje su prije bile ove stanice. Naravno, na ovom terenu nastavak izgradnje »Beograda na vodi«, zatim ubrzani početak gradnje jeftinih stanova za pripadnike oružanih snaga (vojska, policija itd.) kao i za mlade znanstvenike. Prigradska naselja (gdje su »pobjednici« dobili najviše glasova) bit će povezana s centrom, kvalitetnim, brzim prometnicama, svatko će dobiti kanalizaciju i zdravu pitku vodu itd. Mene je najviše oduševila ideja gondole, zapravo vrste žičara s kabinama. Gradonačelnik je predstavio projekt u dužini od jednog kilometra koji će kretati od nekadašnje utvrde Kalemegdan pa će preko Save »sletjeti« u Novom Beogradu u sadašnjem parku u blizini Muzeja suvremene umjetnosti i restorana Ušće. Sjetih se one izreke »nitko nije tako siromašan da ne može obećati« ili krilatice mog profesora »sve se može izgraditi, samo je pitanje vremena i novca«. Pobjednici, prijeđite s riječi na djela! Istina, to i obećava, čas predsjednik Republike čas predsjednik SNS-a. Po potrebi.

Neki interesantni detalji

Izborna komisija ja objavila da pravo glasa ima 1.606.931 stanovnik prijestolnice. Po popisu (2011.) BG imao je 1.659.440 stanovnika, od toga su oko 317.258 (19%) mlađi od 18 godina, koji ne mogu glasati. Po optimističkoj prognozi (PPRS) šire područje grada 2020. godine imat će 1.709.415 stanovnika, od toga 359.605 (21%) mlađih od 19 godina. Otkud sad toliko glasača? Možda su se stanovnici iz susjedne države masovno preregistrirali, kako smo to mogli vidjeti na TV vijestima, ali bit će vjerojatnije da su glasački listići neažurni, »mrtvi glasači nisu izbrisani sa spiska«, što je praksa i u našem gradu (osobno provjereno). Druga »caka« ovog izbornog sustava je da je s 45% glasova pobjednička koalicija osvojila 65 mandata u skupštini sa 110 mjesta. Naime, 20 lista nije uspjelo doći do cenzusa (5% glasova) i tako njihovi glasovi po tzv. Dontovom sistemu pripali su  pobjednicima. Zako je zakon, a on proizlazi iz Ustava, po kojem predsjedniku svih građana nije zabranjeno da aktivno sudjeluje u predizbornoj kampanji kao predsjednik političke partije, pri tome tvrdeći da njemu i njegovoj partiji »već reciklirani, istrošeni, kompromitirani politički protivnici, bez ideje i planova, koji se rukovode samo mržnjom i željom da se domognu bogate gradske kase« nisu dostojni protivnici. Na koncu, sjetih se teksta pjesme iz jednog rock-mjuzikla iz susjedstva: »čekaj, sutra će doći jedan tramvaj i odvest ćete u prekosutra«. A metro je zapravo vrsta podzemnog tramvaja. Zato: čekajmo!