Klis je neselje i općina u splitskom zaleđu. Najpoznatije je po svojoj tvrđavi koja je jedan od simbola hrvatskog otpora u vrijeme prodora Turaka. Klis je u IX. stoljeću bio sjedište Trpimirovića, hrvatskih knezova i kraljeva. Bio je pod vlašću Turaka, Mlečana, Austro-Ugara...Uvijek je taj prostor bio na razmeđu, pa su se burna povijesna događanja prelamala na njemu i oko njega. Na tim prostorima su i korijeni današnjih Hrvata Šokaca u Beregu. Klis su napustili početkom XVII. stoljeća, a na početku XXI. stoljeća pokušavaju uspostaviti veze sa starim krajem. Čini se uspješno, jer su na poziv iz Berega iz Klisa odmah odgovorilili, a u posjet je došla općinska delegacija koju je predvodio načelnik Općine Jakov Vetma.
Je li Vas iznenadio poziv iz Berega?
Desetak dana prije prela predsjednik HKPD-a Silvije Strahimir Kranjčević Milorad Stojnić uputio nam je poziv na njihovo Veliko šokačko prelo. Kako je naveo u tom pozivnom pismu, 1620. godine stanovnici Klisa naselili su Bereg. Bio je za nas to dovoljan razlog da poziv odmah prihvatimo i nas četvero iz općine večeras smo gosti na prelu. Držim da je ovo samo početak jedne uspješne i dugoročne suradnje. Nadam se da ćemo pronaći zajedničke interese, a sve na korist stanovnika Berega i Klisa.
Rekli ste da je kontakt iz Berega za Vas bilo prvo saznanje o tome da ovdje na samom sjeveru Vojvodine žive potomci nekadašnjih stanovnika Klisa. Koja je bila Vaša prva reakcija kada ste čuli taj podatak?
Klis je povijesni grad, i kada se prvi puta u pisanom obliku spominje riječ Hrvat, dolazi iz Klisa. Knez Trpimir u jednoj darovnici Splitskoj biskupiji daje jedno zemljište i tada se riječ Hrvat spominje prvi put. Zato smo i zatražili od Vlade Hrvatske da Klis proglasi povijesnim gradom. Imamo toliko povijesnih ličnosti, od Bele IV. do Petra Kružića, kapetana i kneza grada Klisa koji je dva i pol desetljeća odolijevao turskim napadima i opsadama. Bio je Klis pod vlašću Turaka, Venecije, na kratko Francuske, zatim pod austrijskom upravom. Dio naših stanovnika 1620. godine odlazi s područja Klisa i naseljava se ovdje u Bačku. Iskreno nisam prije znao za taj  podatak, no poziv iz Berega bio je povod da provjerimo taj dio povijesti našeg grada i evo nas među našim ljudima ovdje. Na ovaj način pokazali smo da smo zaniteresirani za daljnju suradnju i da nas ta priča zanima.
Vidjeli ste večeras berešku šokačku nošnju, čuli ste njihovu ikavicu. Koliko sve to sliči na nošnje i govor koji su se do danas očuvali na području Klisa?
Nažalost, ja nalazim malo sličnosti. Mi ove godine slavimo 370 godina od oslobađanja od Turaka. Turci su osvojili Klis 1537. godine, a Klis je oslobođen 1648. Dakle 28 godine prije oslobođenja od Turaka ljudi su naselili Bereg. Mi u Klisu sačuvali smo napjev ojkavica koji je pod zaštitom UNESCO-a kao nematerijalna kulturna baština, na što smo posebno ponosni. Kod nas se tradicija nošnji ne njeguje kao u ovom kraju. Pučko pjevanje da, ali nošnje ne toliko. Koliko sam uspio primijetiti, nošnje ovdje su puno bogatije nego kod nas, ali vjerojatno je to odraz vremena u kojem naši stanovnici nisu mogli sebi priuštiti napraviti jednu kvalitetnu nošnju. Europska unija je 2018. godinu proglasila godinom identiteta. Ta godina identiteta znači nešto, jer države i sustavi se mijenjaju, ali naš identitet, pogotovo lokalnih zajednica, manjih mjesta je sačuvan kroz generacije. Ovu godinu identiteta moramo iskoristiti kako bismo se vratili svojim korijenima gdje ćemo, po meni, naći i neku ideju za bolju budućnost.
Došli ste u Bereg i ovo je Vaš prvi kontakt s Berežanima. Imate li već nekih ideja u kom pravcu bi se mogla razvijati ova suradnja? 
Organiziramo Kliško kulturno ljeto koje ima tridesetak manifestacija. Ulažemo znatna sredstva u kulturu i naša tvrđava je prošle godine imala oko 47.000 posjetitelja, a težimo ka brojci od 100.000 posjetitelja. Nama bi bila čast da ugostimo Berežane, da budu naši gosti i da nam se predstave s dijelom svoje tradicijske kulture. Sigurno će i za njih biti poseban doživljaj vidjeti mjesto gdje su njihovi korijeni. 
Z. V.