Bez nekih posebnih opravdanja prihvaćamo činjenicu da je kineska kuhinja nenamjerno zanemarena i odmah radimo ispravak. Kinezi su pravi umjetnici kada je kuhanje u pitanju i njihov pristup kuhanju je upravo umjetnički, a hranu ne smatraju samo potrebom nego i izvorom zadovoljstva koje donosi harmoniju, zdravlje i dugovječnost. I činjenica je da dugo žive.
Kada bismo krenuli s asocijacijama na kinesku kuhinju, tu bi svakako na prvom mjestu bili riža, piletina, umak od soje, slatko, kiselo, ljuto i niz svega bi išao u nedogled. Često mi se to činilo kao prejednostavnim za pripremu, a opet nikad ne ispadne kao u kineskom restoranu. I svakako da nema svaki restoran Kineza za kuhara, ali se čini da je kuharu Kinez najbolji drugar jer omjer ljuto-slatkog okusa koji postignu je fenomenalan. 
Nećemo cijelu današnju rubriku posvetiti priči o odlikama kineske kuhinje, nego ćemo i delati. Na tacnu stavljamo domaće, a kinesko jelo.
Potrebno: 800 g pilećeg bijelog mesa / 1 poriluk / 100 g kikirikija / 1 ljuta papričica / 2 žlice gustina / 0,5 dl umaka od soje / 3 čena češnjaka / 1 žlica đumbira u prahu / 1 dl bijelog vina / 1 žlica brašna / 250 g riže / 4 žlice ulja / sol, papar.
Postupak: Piletinu izrezati na kocke, posuti je brašnom pa propržiti malo na ulju, pa je skloniti iz posude ali ostaviti na toplom. U masnoći u kojoj ste pržili piletinu propržite poriluk i ljutu papričicu koju ste narezali na kolutove, pa dodati kikiriki i prženu piletinu i sve promiješati. Posebno sjediniti vino, usitnjen češnjak, umak od soje, đumbir, gustin i malo vode pa umiješati u prženo meso i povrće, te sve zajedno pirjati dok se masa ne zgusne. Pred kraj kuhanja jelo začiniti po ukusu. Rižu obariti u slanoj vodi, procijediti i služiti kao prilog.
Dodatak: Kinezi vjeruju da osoba pripremajući hranu prenosi svoju energiju na jelo. Dakle, uživajte u kuhanju, a onda svi zajedno možete uživati u umjetnosti koju ste servirali.
Gorana Koporan