Dragana Popov, Šid

Nada za bolje dane

Ovaj susret smo dugo čekali. Bio je najavljen za prosinac, a onda zbog opće poznatih razloga (umišljanje kako je baš naša strana u pravu), otkazan za neka bolja vremena. I u Hrvatskoj i u Srbiji poklonjena je velika pažnja susretu predsjednika dvije države. Naravno da tako i treba, susjedi smo koji nisu uvijek u najboljim odnosima, ali koji bi to mogli biti u dogledno vrijeme. Budućnost je bila tema kojoj su dvoje državnika poklonili veliku pozornost i bez osvrtanja na prošlost. Običnog građanina obje zemlje sigurno da je zanimalo hoće li biti nekih »varnica«, povijesnih sporazuma i svega onoga što prati ovakve susrete. Tako su mnogi zapazili eleganciju predsjednice Kolinde, kao i poruku na rukavu kaputa »hrabrost«. Kako smo mogli čuti, razgovaralo se o svim aktualnim problemima i donijeti su određeni zaključci. Glavni zahtjev predsjednice Grabar-Kitarović odnosio se na političku zastupljenost Hrvata na razini države i pokrajine, a razgovaralo se i o konkretnim projektima. Ono što je mene posebno obradovalo (jer čim se Šid spominje mi živnemo), da je predsjednica kao nužnost istakla obnovu željezničke pruge Zagreb – Vinkovci – Tovarnik – Šid – Beograd, koja je od velikog značaja za Hrvatsku. Ohrabrujuća poruka za hrvatsku zajednicu u Srbiji poslana je od strane predsjednika Vučića nakon sastanka s predstavnicima hrvatske nacionalne manjine koje je predvodio Tomislav Žigmanov. Dogovoreno je i rješavanje konkretnih problema u mjestima gdje žive pretežno Hrvati. Na osnovu svega, ne mogu da ne kažem kako vjerujem da stižu bolji dani. Za obje strane.
S. D.

Nikola Čutura, Bezdan
Ne očekujem previše

Pratim politička događanja, jer, kao mlad čovjek, jednostavno želim biti upućen u ono što se događa. Tako sam pratio i sve što je bilo vezano za posjet i razgovor predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Mediji i u Hrvatskoj i u Srbiji opširno su o tome izvještavali i s medijskog stanovišta ovaj događaj je dobio veliku pozornost. Međutim, usprkos velikoj medijskoj pažnji moj dojam je da ovaj posjet neće donijeti neki veliki pomak. Također, moj dojam je da se ovaj susret ipak dogodio ne voljom i željom dvaju predsjednika već su, rekao bih, taj susret inicirali iz Bruxellesa. Moj dojam je takav, a mislim da je to vidljivo i iz toga što ipak dio Hrvatske Vučićev dolazak nije dočekao blagonaklono. Pratio sam i susrete čelnika hrvatske zajednice s predsjednikom Vučićem, ali isto tako moj dojam je da se neka velika pitanja u dogledno vrijeme neće riješiti. Mislim da za to jednostavno nedostaje volje, jer da ima volje ta otvorena pitanja već bi se riješila. Od rata je prošlo dosta vremena i to što su neka aktualna pitanja i dalje otvorena i što po pitanju njihova konačnog rješenja nema suglasnosti samo su dokaz odsustva volje da se ona riješe. U svakom slučaju, dobro je razgovarati, otvoreno izložiti probleme, otvoreno predlagati moguća rješenja. Dobro je da je hrvatska zajednica dobila priliku za  to, ali opet kažem: moja očekivanja nisu velika. 
Z. V.

Siniša Šimić, Plavna
Susreti bi trebali biti redoviti

Susret Kolinde Grabar-Kitarović i Aleksandra Vučića bio je neophodan i trebalo ga je upriličiti i ranije. Nastavak razgovora smatram obvezujućim, kako bi narušena međudržavna suradnja bila puno kvalitetnija nego u posljednja tri desetljeća. Težak posao su obavili oboje, budućnost će to sigurno pokazati. Neriješeni problemi se mogu riješiti jedino na najvišoj međudržavnoj razini, uz puno poštovanje i, za razliku od ranijih godina, obvezu obiju strana da se obećano i ispuni. Vrijeme će pokazati i koliko je susret predstavnika hrvatske nacionalne zajednice u Srbiji s predsjednikom Vučićem važan korak za nas. Vjerujem da su predstavnici hrvatske nacionalne zajednice bili korektni sa zahtjevima i da će bar neki biti ispunjeni. Ovakvi sastanci trebali bi se redovito održavati i to na svim razinama vlasti. Veliki sam optimist glede budućeg statusa hrvatske nacionalne manjine u Srbiji i podržavam uloženi trud i zalaganje Tomislava Žigmanova i HNV-a za dobrobit naše zajednice. Imali smo puno problema proteklih godina, neriješenih do danas, da ne spominjemo rane devedesete kad nam je bilo najteže, a bili smo bez institucija koje danas imamo. Mislim da velike efekte nakon ovoga susreta ipak nećemo osjetiti odmah. To sudim po osobnom iskustvu i smatram da pripadnici hrvatske manjine moraju imati svoja prava i u lokalu. Država bi morala biti garant tih prava, a ne ignorirati ih, počevši od vrha pa sve do općine i mjesne zajednice. 
I. A.