Oko 900 mladih iz Bujanovca, Subotice, Sombora, Novog Sada i Bačkog Petrovca sudjelovalo je u istraživanju Istraživačkog centra za odbranu i bezbednost. Učenici sedmih i osmih razreda osnovnih škola i srednjoškolci odgovarali su na pitanja koja su se odnosila kako na odnos prema pripadnicima drugih nacionalnih zajednica, tako i  na odnos mladih prema nasilju, terorizmu i sigurnosti.
»Istraživanje međuetničkih odnosa među mladom populacijom nije rađeno nekoliko godina, a i kada su rađena istraživanja Vojvodina je obično bila izostavljena i akcent je stavljan na jug Srbije, jer se nekako podrazumijevalo da te međuetničke distance u Vojvodini nema. Mi smo odlučili da to i provjerimo i u ovo naše istraživanje, osim Bujanovca, uključili smo i nekoliko višenacionalnih sredina iz Vojvodine. S druge strane, oblast terorizma nije bila obuhvaćena nekim ranijim istraživanjima, pa smo se zato odlučili za jedno sveobuhvatno istraživanje čiji je naziv ‘Interetnička distanca, nasilje i nasilni ekstremizam koji vodi ka terorizmu’«, pojašnjava Miloš Tišma iz Istraživačkog centra za odbranu i bezbednost. 
Nakon završenog istraživanja i obrade podataka njegov zaključak je da su pojedini rezultati ovog istraživanja alarmantni.

(Ne)premostive distance

Istraživanje je pokazalo da međuetnička distanca još uvijek postoji, iako su ispitanici bili mladi koji nisu bili ni rođeni u vrijeme rata i raspada nekadašnje zajedničke države.
»Najveća distanca je prema Romima i Albancima, a također albanske djece prema svim ostalim nacionalnostima. Distanca koja postoji prema Albancima na neki način bila je i očekivana, ali nas je iznenadilo da još uvijek postoji velika distanca prema romskoj populaciji. Ovo ukazuje na duboke podjele koje postoje još u školskoj dobi, što je nedopustivo ukoliko želimo graditi jedno demokratsko društvo«, kaže Tišma.
Učenicima su postavljana pitanja bi li se družili s pripadnicima različitih nacionalnih zajednica i bi li s njima ulazili u emotivne veze. Velika većina od skoro 90 posto odgovorila je da bi se družila sa Srbima. S Mađarima bi se družilo 58 posto ispitanika, a negativan odgovor dalo je 12 posto mladih koji su sudjelovali u ovom istraživanju. Kada je u pitanju hrvatska nacionalna zajednica rezultati su malo drugačiji, jer manje od polovice ispitanih bi se družilo s pripadnicima ove zajednice, 20 posto njih odgovorilo je ne i vjerojatno ne, dok 16 posto nije sigurno, a preostalih 19 posto odgovorilo je s vjerojatno da. S Romima se ne bi družilo 27 posto mladih, a društvo mladih Albanaca ne želi 22 posto učenika koji su sudjelovali u istraživanju. Iako već i ovi rezultati pokazuju postojanje etničke distance, vidljivo je da je ona još izraženija kada se mladima postavi pitanje da li bi bili u vezi s pripadnicima druge etničke zajednice. 
»Na pitanje da li bi bili u vezi s momkom ili curom koji su albanske nacionalnosti 41 posto odgovorilo je – ne«, kaže Tišma.  
Četvrtina ne želi biti u vezi s pripadnikom ili pripadnicom mađarske zajednice, a sličan postotak je i u slučaju pripadnika hrvatske nacionalne zajednice. Istraživanje je pokazalo i veliku zatvorenost albanske nacionalne zajednice. Mladi Albanci, njih  90 posto ne bi se družilo, a čak 97 posto, ne bi bilo u vezi s pripadnikom ili pripadnicom druge nacionalne zajednice. Na sjeveru Srbije situacija je sasvim drugačija, pa su primjerice u Subotici mladi znatno otvoreniji prema drugim nacionalnim zajednicama.

Mladi skloni nasilju

I kao što su zabrinjavajući rezultati koji pokazuju postojanje međuetničke distance među mladima isto tako zabrinjavaju i odgovori na pitanja koja su bila vezana za nasilje, oružje i terorizam. Većina je na pitanje da li bi nabavili neku vrstu hladnog oružja odgovorila ne, ali sedam posto ispitanika takvo oružje već ima, a 12 posto bi ga uzelo ukoliko bi bilo u prilici. 
»Čak 14 posto mladih reklo je da bi nabavilo vatreno oružje, a dva posto ga već ima. Podsjetit ću vas da su u anketi sudjelovali učenici sedmih i osmih razreda osnovne škole i srednjoškolci. Ipak, oko 70 posto mladih osjeća se sigurno u svojoj sredini, ali zabrinjavaju odgovori koji pokazuju da toj sigurnosti nije pridonijela policija i povjerenja u policiju nema 30 posto mladih iz ovog istraživanja«, kaže naš sugovornik. 
Za Tišmu je poražavajuće i što skoro petina mladih ne bi prijavila kriminalne radnje i nasilje u svojoj zajednici. Mladi se također ne osjećaju sigurno u svojoj zajednici i čak 34 posto njih reklo je da ih je strah vraćati se kući po mraku.
U razgovoru za Hrvatsku riječ Tišma kaže da rezultati ovih istraživanja trebaju biti polazna točka  za rad s mladima, nastavnicima, roditeljima.  
»Dijalog, medijacija, prepoznavanje problema, to su koraci koji mogu pomoći da slika koju je dalo ovo istraživanje bude drugačija«, kaže Tišma. 
»Rješavanje ovih problema mora se raditi dugoročno, a osim škole, učenika i roditelja mora biti uključena i lokalna zajednica«, kazala je Tatjana  Popović iz Nansen dijalog centra.
Dobijeni rezultati jesu zabrinjavajući, jesu zvono za uzbunu i možda su gori nego što se očekivalo, ali se za njih može reći da su odraz okruženja u kome mladi žive i odrastaju. Odraz su okruženja u kome se sportski događaji završavaju tučama, okruženje u kome su pomjereni sustavi vrijednosti, okruženja u kome mediji promoviraju nasilje, okruženja u kome se u negativni kontekst stavlja bilo kakva različitost, okruženja u kome još uvijek postoji otklon prema pojedinim nacionalnim zajednicama. Sve to u zbiru daje sliku iz ovog istraživanja. Za promjenu te slike trebat će i vremena i truda, ali i akcije koja će trajati godinama i u koju će biti uključeni svi, a ne samo roditelji, djeca i škola. U protivnom slične ili još gore rezultate iščitavat ćemo iz odgovora nekih novih generacija.
Z. Vasiljević