Dva tjedna nakon susreta Grabar-Kitarović – Vučić u Zagrebu i srbijanski ministar prosvjete Mladen Šarčević sastao se sa svojom hrvatskom kolegicom Blaženkom Divjak, također u Zagrebu. Sa susreta su odaslane poruke da će se neki od kroničnih problema s kojima se suočavaju Hrvati u Srbiji u oblasti obrazovanja razriješiti. Počelo je, čini se, raspakivanje paketa »obećanja« predsjednika Vučića koja su dana na njegovom susretu u Beogradu s predstavnicima Hrvata iz Srbije. O obećanjima postoje mnogobrojne izreke, kao npr. »Obećanje ludom radovanje«, ili »Političari su svagdje isti: obećat će da će sagraditi most i ondje gdje rijeka ne prolazi«, ili pak ona »Djela govore više od riječi«. Ipak, slijed događaja nam poručuje kako obećanja nisu olako izgovorena i da se na njihovom ispunjenju radi. 
No, nije to sve. Za svaku manjinu, osim poštovanja zakonom garantiranih prava i nediskriminacije, od ključne je važnosti i kako je okolina percipira i prihvaća. Na žalost, istraživanja ukazuju da situacija tu nije ni bajna ni sjajna i da su posljedice ratova ostavile najteže posljedice na mladima. I što je još gore da ni nakon više od dvadeset godina nakon rata ne nestaju. Rezultati istraživanja koje je proveo Istraživački centar za odbranu i bezbednost iz Beograda, o čemu pišemo u ovome broju, kažu autori, su alarmantni. Na primjer, kada je u pitanju hrvatska nacionalna zajednica rezultati pokazuju, da bi se 43%  ispitanih družilo, 19% bi se vjerojatno družilo, 16% je neodlučno, 16% ispitanika su odgovorili da ne bi i 6% se vjerojatno ne bi družili s Hrvatima. 
No vratimo se obećanjima. Sa sastanka je ministar Šarčević poručio da će se od iduće školske godine u Srbiji otvoriti lektorat na hrvatskom jeziku, uvest će se i digitalni srednjoškolski udžbenici za učenike hrvatske nacionalne manjine i otvoriti medicinski smjer na hrvatskom jeziku. I ministrica Divjak i ministar Šarčević pozvali su se na načelo reciprociteta u rješavanju problema u obrazovanju hrvatske manjine u Srbiji i srpske manjine u Hrvatskoj. Ako tako bude, u obrazovanju na hrvatskome mogu se očekivati značajni pomaci jer, kako je rekla ministrica Divjak, u Hrvatskoj ima 28 srednjoškolskih programa na srpskome jeziku, u Srbiji dva programa, u Zagrebu postoji Srpska pravoslavna opća gimnazija dok se u Srbiji tek planira osnivanje Hrvatskog školskog centra. Zanimljivo, Šarčević je, kako prenosi RTS, rekao da je zadovoljan onim što je čuo od hrvatske kolegice kada je riječ o uvjetima za obrazovanje srpske manjine u Hrvatskoj a jedina primjedba za srpsku manjinu jesu »problemi koje srpske škole imaju jer nisu registrirane kao manjinske škole«. Budući da za sada hrvatskih škola u Srbiji nema, tih problema niti nemamo. Dakle, kako god okrenuli, reciprocitet nam u obrazovanju ide na ruku.
J. D.