Yad Vashem (hebrejski: יָד וַשֵׁם), izraelski je službeni memorijalni centar posvećen žrtvama Holokausta. Osnovan je 1953. posebnim zakonom (Zakonom Yad Vashem koji je donio Knesset, izraelski parlament. Nalazi se na zapadnoj padini Brda sjećanja Har HaZikaron (hebrejski: הר הזכרון) u Jeruzalemu. Centar se nalazi na području veličine 18 ha i sastoji se od Muzeja holokausta, memorijalnih mjesta kao što su Dječji memorijal i Dvorana sjećanja, Muzeja umjetnosti holokausta, statua, komemorativnih mjesta kao što je Dolina zajednica, sinagoge, istraživačkog instituta s pismohranom, knjižnice, izdavačke kuće, obrazovnog centra nazvanog Međunarodna škola/Institut za izučavanje holokausta (https://hr.wikipedia.org/wiki/Yad_Vashem).
Poziv i odlazak u Izrael
Krajem prošle godine prvi put upravo Centar Yad Vashem je organizirao stručni seminar za knjižničare i arhiviste iz Srbije. Među 26 sudionika pozvani smo i mi, Subotičani – Dragan Rokvić i Stevan Mačković, ravnatelji Gradske knjižnice i Povijesnog arhiva. Kada sam u proljeće 2017. dobio poziv za sudjelovanje, iznenadio sam se. Prvo sam, bez lažne skromnosti, pomislio da je to rezultat moga više od 30 godina dugog staža istraživača lokalne povijesti ili toga što se građa iz našeg arhiva već nalazi u Centru, jer su još 2008. dvije istraživačice iz Mađarske istraživale i odabrale građu ratnog razdoblja 1941. – 1944., te je ona mikrofilmirana i tako došla u Yad Vashem, ili pak toga što Arhiv posljednje tri godine surađuje s Muzejom holokausta u Vašingtonu /U.S. Holocaust Memorial Museum in Washington, DC), ali sam ubrzo shvatio da je samo ciljana moja profesionalna grupa, knjižničara i arhivista bez obzira na minuli rad i bibliografiju. Nisam ni odmah potvrdio namjeru da se uključim, pošto je bilo navedeno da će sve biti na engleskom, a ja sam na nivou »tarzan englisha«. No, kako se u kasnijoj komunikaciji ispostavilo da mogu povesti još nekoga tko će mi asistirati i prevoditi, a moja kćerka Ana je izvrsna s engleskim, taj problem je bio riješen. Seminar je bio zakazan od 4. do 11. prosinca 2017. Domaćini su snosili sve troškove, osim putnih, tako da sam ubrzo prionuo na traženje odgovarajućeg leta i pronašao jedan direktan, ali iz Budimpešte, lowcost kompanijom. Komunicirajući mailovima, domaćinima smo potvrdili kojim letom stižemo i bili smo spremni za polazak. Kako se približavao datum polaska, rasla je i znatiželja i iščekivanje da vidimo Izrael, Jeruzalem, Yad Vashem i saznamo što su nam pripremili. Već iz programa koji smo dobili vidjeli smo da je koncipiran s cjelodnevnim aktivnostima u Centru; težište je bilo na radnom dijelu, predavanjima, posjetima dijelovima Memorijalnog centra Yad Vashem, ali i kratkim izletima i upoznavanju sa znamenitostima Izraela. Iz prohladne i sumorne Budimpešte poletjeli smo u subotu, 3. prosinca, i nakon tri sata stigli u osunčan i proljetno topao Tel Aviv. U nedjelju smo započeli s radom.
Kultura sjećanja
Na samome početku seminara pozdravio nas je veleposlanik Srbije u Izraelu Milutin Stanojević. Svi predavači su bili najeminentniji stručnjaci u svojim oblastima iz samoga Centra ili fakulteta u Tel Avivu (Tel Aviv University) i Jeruzalemu (Hebrew University of Jerusalem). Prvoga dana na pet predavanja imali smo prigodu upoznavati se s osnovnim informacijama i samim konceptom djelovanja Yad Vashema. Zatim smo drugoga dana posjetili dijelove Centra: Muzejsku cjelinu s postavkom kao Dvoranu imena (Hall of Names), a zatim i Muzej Izraela koji se nalazi u neposrednoj blizini Kneseta. Idući dan smo bili u Arhivu Centra kao i laboratorijima za konzerviranje papira i digitalizaciju, imali prezentaciju o filmskom gradivu važnom za izučavanje holokausta te predavanje o slučaju deportacije Židova u Rigi. Imali smo upoznavanje s dokumentacijom iz Srbije o holokaustu, akvizicijama arhivskih dokumenata te nam je jedan od suorganizatora, Miško Stanišić direktor NVO organizacije Terraforming Serbia, održao radionicu o metodologiji učenja o holokaustu – Ester (http://terraforming.org/ester/) koju je pratila rasprava. Radili smo i u čitaonici arhiva Yad Vashem, imali predavanje: »Završno rješenje« u filmu, fotografijama i dokumentima. U petak (na shabat) upriličen je obilazak starog grada Jeruzalema. Autobusom smo došli do Jaffa kapije, jednog od ulaza u bedemima opasanu staru gradsku jezgru, gdje nas je čekao naoružani pratilac. I do tada smo na ulicama viđali vojnike s naoružanjem, a ovdje je njihova brojnost s kontrolama bila pojačana. Obišli smo i Baziliku svetog groba. U subotu smo imali izlet u stotinjak kilometara udaljenu Masadu i na Mrtvo more. Radni dio se nastavio u nedjelju, 10. prosinca, s predavanjem na temu »Univerzalna i posebna percepcija holokausta«, a zatim smo imali svjedočenje rođene Zagrepčanke Lily Gombosch, koja je preživjela holokaust. Slijedio je obilazak doline zajednica (Valley of the Communities). Svi sudionici su dobili certifikate o uspješno pohađanom seminaru koji je imao 45 sati. Toga dana smo imali i oproštajnu večeru.
Postoji plan da se nastavi s aktivnostima o načinima korištenja raspoložive dokumentacije za širenje znanja o holokaustu u 2018. i 2019. godini. U tom okviru će biti organizirani stručni seminari u Srbiji kao i drugi studijski posjeti važnim institucijama u inozemstvu. Prvi je seminar u Novom Sadu koji je planiran za 22. veljače u Istorijskom arhivu Grada Novog Sada. Za održavanje radionice je pozvan dr. Akim Jah iz jednog od najvećih svjetskih arhiva – International Tracing Service ITS – u kojem se čuvaju podatci o više od 17 milijuna zatočenika nacističkih logora i nestalim osobama. Planiran je razgovor o dojmovima nakon treninga u Yad Vashemu, prvenstveno s ciljem da se čuju i ocjene sudionika. Kao gosti su najavljeni i predstavnici Yad Vashema Maša Janin i Sara Pećanac. Javnosti će se predstaviti izložba Yad Vashema »Kako je to bilo ljudski moguće«.
Kultura sjećanja traži da se uporno, sustavno i organizirano njeguje. Postojanje ovog seminara to na najbolji način demonstrira.
Stevan Mačković, arhivski savjetnik
