Riječki glazbenik (tekstopisac, skladatelj i gitarist) Damir Urban jedan je od najvažnijih suvremenih autora i izvođača pop-rock glazbe u Hrvatskoj, ali i na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Kao i većina njegovih kolega, rock glazbom »inficirao« se još u mladenačkoj dobi. Ozbiljniju pozornost na sebe skrenuo je početkom 90-ih kao frontmen skupine Laufer, jedne od »ri-rock« atrakcija, koja je stvarala na valu tada u svijetu aktualnog grunge žanra. Laufer je zabilježio lijepu ali kraću karijeru, ostavivši iza sebe nekoliko hitova među kojima i Svijet za nas ili Budi moja voda koju Urban i danas, ponekad, izvodi na koncertima. 
Nakon Laufera, započinje karijeru u pratnji skupine naslovljene »četiri«. Prvi njihov album Otrovna kiša izišao je 1996. godine. Danas u svojoj diskografiji imaju četiri studijska albuma i jedan manji album od 4 numere (tzv. EP). 
Iako je Urban karijeru započeo u undergroundu, odavno je postao dio »glavne struje« na sceni. Ne sviđa mu se trpanje u ladicu s alternativcima, ono što stvara s kolegama naziva »zdravom pop-rock glazbom«. U prilog tomu govori i to što nastupa na festivalima poput Runjićevih večeri, druguje i surađuje s Gibonnijem, nedavno je objavio album sa Stjepanom Hauserom iz 2Cellos... 
Međutim, premda lijepa i harmonična, glazba Urbana i »četvorke« nije »zabavna«, čak su neki od stihova za širi krug slušatelja »mračni«, poneki i kontroverzni. Unatoč tomu, Urban ipak uživa veliki ugled publike, kritike i glazbenih medija. Višestruki je dobitnik nagrade Porin: u kategoriji najbolje vokalne suradnje, albuma godine, albuma alternativne rock glazbe i produkcije. Dobitnik je i glazbenih nagrada Crni mačak. Dobitnik je i Nagrade grada Rijeke 1999. godine.
Damir Urban je poznat i po specifičnom izgledu (piercing u nosu, šminka, nošenje suknji…) što možda odbija neke od potencijalnih slušatelja. No, ono što je najvažnije jest glazba. A tu treba znati kako se radi o odličnom, i s godinama sve zrelijim glazbenikom i stihoklepcem. Neki od njegovih stihova mogli bi se naći među koricama neke od antologija suvremene hrvatske poezije (kao što je to bio slučaj s Arsenom Dedićem). Također, njegova »četvorka« je glazbeno kreativna i vrhunski »usvirana«.
Urban&4 imaju lijep broj »pratitelja« i u Srbiji. Redovito nastupaju na samostalnim (Novi Sad, Beograd) i festivalskim svirkama (Exit, Arsenal fest...). Njegove svirke ovdje su pravi mali događaji.
Riječki glazbenik poznat je i po izravnosti – u glazbi, ali i medijskim izjavama te u komunikaciji s publikom na koncertima. »Najveći izazov mi je što više ogoliti sebe i staviti na stol svoje nedostatke i nadati se da će publika prihvatiti tu komunikaciju i shvatiti da postoji puno više stvari koje nas spajaju i čine istima nego onih koje nas čine različitima«, kazao je u jednom intervjuu. I zbilja treba imati hrabrosti ogoliti se tako pred publikom. A da to bude upakirano u estetski vrijedan izričaj. To mu je jedan od najvećih dometa.
Urban&4 svojom glazbom pozivaju na čovječnost, osjećanost, poštovanje različitosti, ljubav prema stvaralaštvu... Poput kakvih plemenitih, glazbenih prinčeva. 
Urbana i glazbu koju sa svojom ekipom stvara možda najbolje opisuje odgovor iz jednog intervjua, koji možda zvuči pretenciozno, ali – u krajnjoj liniji – inspirativno: »Sebe vidim kao Shindlera. Možda sa svojim bendom mogu još ono malo pametnih i nedužnih spasiti. Možemo napraviti koncert na kojem će oni koji dođu na tih sat-dva ili tri zaboraviti na svu ludost koja ih okružuje, na sve one luđake koji ih čekaju iza nekog ćoška u svakodnevnom životu. Možemo ih zaštititi na to kratko vrijeme, učiniti da se osjećaju dobro. Vjerujem da će ti ljudi kada odu kući na neki način dobiti neku dodatnu snagu. Reći sebi: ‚Nisam sam. Vidio sam tamo i druge ljude. Vidio sam ljude koji neće mrziti čak ni one koji njih mrze‘«.
Od čitanja tekstova o glazbi svakako je mnogo važnije njezino slušanje. Pretpostavljam da ima onih kojima Urbana i »četvorku« ne treba preporučivati. Ukoliko pak spadate među one koji se nisu susreli s njihovim »djelom«, dajte im šansu... Uživo na koncertima ili u svojem domu uz neke od njihovih albuma. Razlika u iskustvu, dakako, postoji, ali je suština ista. A ta glazbena suština je lijepa, oslobađajuća i nadahnjujuća.
Davor Bašić Palković