Prvi tjedni veljače obilježeni su dvjema tradicionalnim gospodarsko-turističkim manifestacijama u Šidu: Srijemskim svinjokoljem, koji promovira tradiciju i običaje vezane za kolinje, i Srijemskom vinijadom, koja je posvećena ljubiteljima, proizvođačima i degustatorima vina. Obje manifestacije održavaju se u cilju očuvanju brenda autohtonih proizvoda iz Srijema, domaće srijemske kobasice i vina, čiji se brend nesebično čuva i s jedne i s druge strane granice. A to je potvrđeno i od brojnih gostiju i natjecatelja iz Bosne i Hercegovine, Slovačke, Slovenije i Hrvatske, s kojima Srijemci uspješno surađuju i zajednički pišu projekte kako bi svoje autohtone proizvode predstavili na europskom tržištu.

Kobasicijada i Srijemska vinijada

Veliku podršku održavanju ovih manifestacija pružaju Općina Šid i Turistička organizacija Šid.
»I ove godine Srijemski svinjokolj i kobasicijada i Srijemska vinijada održavaju se istog vikenda. Spojili smo hranu i vino, ono što je karakteristično za cijelo podneblje Srijema. S obzirom na to da se Općina Šid nalazi na granici između svinjskog i vinskog Srijema, možemo biti ponosni što imamo i jedno i drugo. Vinijada je i ove godine bila uspješna, s još većim brojem uzoraka iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske i nadamo se da će iduće godine biti još bolja i posjećenija. S obzirom na to da Vinijada ima tradicionalno dobru komisiju koja ocjenjuje vino, vinari mogu uvijek dobiti povratnu informaciju što da urade kako bi poboljšali kvalitetu svog vina. To je ono što je najdragocjenije i najvažnije za male proizvođače vina i za one koji se tek počinju baviti tim, tako da taj natjecateljski segment ima i edukativni karakter«, kaže direktorica Turističke organizacije Šid Kristina Radosavljević.
 
Njegovanje tradicije svoga kraja

Srijemski svinjokolj i kobasicijada u organizaciji istoimene udruge, ove godine održan je 21. put zaredom. Članovi udruge salamera Zlatna šajba iz Samobora niz godina posjećuju manifestacije ovakvog tipa u Vojvodini.
»Tijekom niza godina, njegujući tradiciju proizvodnje salama, surađujući s udrugama u Srijemu, stvorili smo veliko prijateljstvo. Tradicija je uvijek ta koju treba čuvati i ne mijenjati je puno. Našim prijateljima iz Šida ne nedostaje ideja, jer bez obzira što je tradicija uvijek na prvom mjestu, oni nas svake godine iznenade nečim. Ove godine ćemo se prvi put natjecati i proizvodit ćemo ‘češnjovku’, dok će drugi proizvoditi svoje autohtone proizvode. Suradnju smo započeli na prvom mjestu zato što nas je povezao interes. U početku je to počelo samo sa Sevnicom, zatim Samoborom, pa potom s Turijom i sa Šidom. Danas je to jedna velika europska obitelj. Kod nas je održan prvi europski samit salamera, a potom u Pečuhu, gdje smo se dogovorili da njegujemo i povećavamo broj udruga koje sudjeluju u tome. Interes je zapravo njegovanje tradicije svoga kraja. Mi potičemo proizvodnju salame i nastojimo da ona ne zamre u našem kraju. Isto to su radili i naši prijatelji u Šidu sa srijemskim svinjokoljom. Ovakav način klanja je zabranjen u Europi. Ali ne sumnjam da će se organizatori u Šidu snaći i da će pronaći način kojim će sačuvati tu tradiciju. To je jedinstveno i mislim da nijedna udruga ne može više na takav način raditi, pogotovo ne mi koji smo u EU koja to ne dozvoljava«, kaže predsjednik udruge iz Samobora Dubravko Viduč.

Važnost očuvanja tradicijskih proizvoda

A tehnologija ubrzano ide naprijed i ono što se cijeni su autohtoni proizvodi.
»Ono što bih preporučio svima koji se bave proizvodnjom autohtonih proizvoda jeste da sačuvaju to, jer je upravo raznovrsnost vrijednost svakog kraja. Treba inzistirati da se u Europu unesu svoje specifičnosti. Kada je Hrvatska pristupala Europi, mi smo se malo ‘pokindurili’ i prihvatili i ono možda što nismo trebali prihvatiti.« 
A da vino i hrana nikako ne mogu jedno bez drugog potvrdio nam je i Zdravko Masnak iz vinarije Masnak iz Sevnice, koji su više od 25 godina generalni pokrovitelji sevničke Salamijade.
»Držimo do toga da se vino i hrana izuzetno ljube među sobom. Potičemo udruge u tom pravcu i putujemo svijetom i promoviramo tu ideju. Tako uključujemo lokalne proizvođače vina i našu centralnu vinariju, kao i naše lokalne proizvođače salama i suhomesnatih proizvoda kako bi obje delicije pokušali ‘gurati’ prema Europi«, kaže Masnak.
Srijemska vinijada organizira se kako bi se upravo dala prilika malim proizvođačima da predstave svoje proizvode. 
»Male vinarije mogu biti u prednosti u odnosu na velike. U onim manjim može se napraviti izuzetno kvalitetno vino. Njihova mana jedino je što nemaju dovoljno vina. Zato smatram da se mali vinari trebaju udružiti u klastere, udruge ili zadruge. To, nažalost, kod nas ne funkcionira. I zato ovako same imaju tendenciju da propadnu. Nas male proizvođače drži samo volja, entuzijazam i ništa drugo. Ja ne radim to iz neke koristi nego iz hobija i ljubavi prema vinogradarstvu«, navodi vinar iz Šida Pavle Sklenar.
Potvrdu da su vina s druge strane granice izuzetno kvalitetna dobila je vinarija Anđelka Prokopeca iz Bapske koja je osvojila drugo mjesto u kategoriji bijelih vina.
»Privatno, mi vinari i s jedne i druge strane granice pomažemo jedni drugima ali organizirane suradnje nema, što mi je jako žao. Najveći problem nam je granica. I sve dok Srbija ne uđe u Europsku uniju bit će teško uspostaviti neku jaču suradnju. Jedina mogućnost nam je udruživanje u nekim projektima, jer smo mi već u EU i već smo maksimalno iskoristili te mogućnosti. Postoje ljudi u Srbiji kojima sam pomogao da dođu do nekih projekata. To su mogućnosti koje treba iskoristiti«, kaže Prokopec. 
Svoje mišljenje o kvaliteti vina sa srijemskog vinogorja iznio nam je profesor za tehnologiju vina na Univerzitetu u Beogradu Slobodan Jović. 
»Očekivao sam bolja vina, ali smatram da je sve to usko povezano s globalnim klimatskim promjenama. Mislim da bi se trebalo pomoći malim proizvođačima vina i to ne samo ovdje nego i u drugim mjestima gdje ih degustiram. Malo je vina za koja se može reći da su izuzetno kvalitetna. Treba se povesti više računa o higijeni i treba dati snage malim proizvođačima kako bi podigli kvalitetu na višu razinu. Trebalo bi da pređu na novu tehnologiju i da iz grožđa izvuku 80 posto u vino. Tek onda je vino, vino«, ističe Jović.
S. Darabašić