Iskreno, htjela sam ovoga puta uzeti vodu u usta i šutjeti. Ali najiskrenije. Jer, kako je krenulo, još će netko reći kako sam vječito nečim nezadovoljna. Te smeta mi što CT aparat u bolnici ne radi, te gunđam zbog niskog nataliteta i masovnog odseljavanja, te podsjećam da autocesta od Vrbasa do Sombora i dalje do graničnih prijelaza nije ni u dugoročnim planovima. Te ono, te ovo i kako je krenulo još će  ispasti da ovdje ništa ne valja. I stvarno će netko reći: ženo, pa vidiš li ti uopće nečeg dobrog i lijepog? I zato sam htjela vodu u usta i šutjeti. Barem jedan tjedan. Ali ne ide. A i kako ću kada se uvijek namjesti neka zgodna tema za ovaj tjedni komentar? Ovoga puta proslava Dana grada. Da odmah razjasnimo: kao rođena Somborka, čiji preci u ovom gradu žive stoljećima, držim da je dan kada je Sombor dobio (ili točnije kupio) svoju slobodu i 1749. godine se uzdigao u rang slobodnih kraljevskih gradova najznačajniji datum u povijesti mog grada. I taj dan zaslužuje proslavu. Nema se što zamjeriti promociji knjige o povijesti Sombora na kojoj se radilo 40 godina, izložbi starih razglednica Sombora, premijeri predstave o Ernestu Bošnjaku (u maestralnoj režiji Kokana Mladenovića koji je napravio vrhunsku predstavu iako se u njoj izgovori tek nekoliko rečenica), koncertu na otvorenom... Sve primjereno svečarskoj atmosferi i proslavi 269. obljetnice slobodnog kraljevskog grada Sombora. Ali nešto mi se tu nikako nije uklopilo – otvaranje prodajnog centra jednog poduzeća koje se bavi trgovinom traktorima i pratećom opremom. Ne kažem ja da tako nešto ne treba Somboru, ili točnije somborskim poljoprivrednicima, ali pitam je li to baš toliko značajan iskorak za Sombor da se otvaranje tog prodajnog centra uvrsti u program proslave Dana grada? Pa što će biti kada u Somboru bude krenula neka velika investicija, otvoreno nekoliko stotina radnih mjesta? Kako ćemo obilježiti tako važan događaj za Sombor? Zgodno bi bilo u godini jubileja – 270. obljetnici. Ali to je već za godinu dana, pa ćemo, kako stvari sada stoje, morati da se pokrpimo nekim prodajnim centrom ili nečim sličnim. Samo da za neku ozbiljnu i hvale vrijednu investiciju ne dočekamo 280. obljetnicu. 
Z. V.