U velikom kelebijskom ataru nekada su postojale četiri škole: dvije u današnjem selu, treća uz Miljkutski put i četvrta uz Bajski put, te su je zvali Bajska škola. Doista veliko prostranstvo. Škola uz Miljkutski put, kada bi danas postojala, nalazila bi se usred atara, u danas već manje naseljenom području do koga u prvom dijelu vodi asfaltirani put, potom poljski put s tvrdom podlogom, a onda i bez nje, te se u zimsko doba ovdje preporučuju samo odgovarajuća terenska vozila.
No, stare škole više i nema, osim u sjećanjima iz davnih vremena, i srećom, na jednoj amaterskoj skici nastaloj upravo zahvaljujući tim sjećanjima i uspomenama. Skicu položaja tada značajnog školskog objekta uz Miljkutski put nacrtala je Ilona Takács Mezei, koja je u djetinjstvu stanovala na salašu pored škole i pohađala je nekoliko godina, oko 1937. Osim crteža, ona je ostavila zapis o sjećanjima na školsko doba i zabilježila imena tadašnjih đaka i učiteljica. Također je sačuvala fotografije iz tog doba. I sve to kako bi zaljubljenicima u povijest Kelebije ostavila podatke koje još čuva u uspomenama i foto-albumu.
Koliko je škola uz Miljkutski put bila značajna za djecu i roditelje prije osamdeset godina, a taj dio atara naseljen, svjedoči podatak (i fotografija) vjetrenjače koja se nalazila pored škole. Vjetrenjača je srušena vjerojatno 50-ih godina prošlog stoljeća, a škola je potrajala još oko tri desetljeća, pa je i ona nestala. Nestala je u ataru, a ostala u sjećanjima onih koji su je voljeli i ovdje naučili prva slova.