Poslije višegodišnjeg rada, iskrenog stava i jednog albuma »Slušaj mater«, ovo je drugi, dugo očekivani album za repera Edu Maajku. Naslovni singl »No Sikiriki«, ujedno i promotivni singl, obećavao je pozitivne sadržaje usmjerene protiv svih zala koje su ratom i poslije njega zah-vatile ove prostore. I dok opuštene rime dotične numere pozivaju na stav »bez sikirancije«, ostatak albuma je ipak manje opušteniji. Upravo takva suma, može se promatrati kao potreba da se nemili sadržaji u potpunosti osveste, te da ih se tako kroz katarzu oslobodi. Zato je »No Sikiriki«, kao poruka, u potpunosti odgovarajuć naslov albuma.
    Niz od dvadeset pjesama donosi nam stare teme kojima se Edo bavi u svojem glazbenom izrazu.
    On se bavi sobom i svojim okruženjem, ratom, ljudskim licemjerjem i niskim strastima… Posebno mjesto na njegovoj ljestvici oštrog kritiziranja zauzima politika (»Dragi moj Vlado« ili »Slušajte me sad«). »Štulić nove generacije« kako ga neki drugi nazivaju ili »glavati i balkanski MC« kako naziva samoga sebe, pokazao se kao izuzetan pripovjedač, narator ljudskih sudbina (»Obećana riječ«, tragična »On je mlađi«).
Negdje na rubu albuma dolazi i malo ljubavnih rima (»Kidanje veza«), koja fino kazuje kako ljubav iz navike i ljubomora iz nesigurnosti nikad nije dovoljna za ostanak u vezi, ma koliko se ljudi bojali promjena. Iako lirski tužne atmosfere, ovakve pjesme kakva je i »Down«, formalno nimalo ne odskaču od bazičnosti hip hop ritmike.
GLASNOGOVORNIK MNOGIH: Edina snaga krije se u saosjećanju i komunikaciji sa običnim čovjekom, on je glas-nogovornik svih onih koji su nezadovoljni postojećom političkom situacijom, a takvih sigurno nije malo. Jezik Ede Maajke je svakodnevan, otvoren, čak često i prost, njegov pristup i nastup ne trude se mnogo kontrolirati emotivne nalete. A to je i najveće oružje hip hopa. Izravni govor u kome je sve jas-no, koji ne ostavlja prostora špekulacijama (pjesma »Pržim« u kojoj je iskritizirao veliki dio hrvatske glazbene estrade).
    Glazbu mu čine jednostavne matrice funky semplova ili čak nekakvih polunarodnjačkih poigravanja (Halid Bešlić je jedan od njegovih heroja, naravno na jedan drugačiji način). Poentu refrena često prepušta gostima koji »doista pjevaju«: TBF-u, Urbanu, pa čak i legendarnom Dadi Topiću.
    Edo Maajka je 2. listopada u zagrebačkom Domu sportova opravdao epitet najpopularnijeg repera i predstavnika hip hopa na prostorima ex-YU i u pratnji svojih »Leksaurina« oduševio oko 9.000 prisutnih posjetitelja. Da ga ljudi vole i blisko doživljavaju jasna je činjenica. I to sa vrlo dobrim razlogom.