Kolumne

Depolitizaciju nacionalnih vijeća nacionalnih manjina nemoguće je izvršiti, jer bi to bila vrsta diskriminacije na osnovu političkog uvjerenja, što je zabranjeno Ustavom Srbije, izjavila je zamjenica Pokrajinskog zaštitnika građana Eva Vukašinović na konferenciji za novinare. Među ostalim, tumači to ona time i što su vijeća tijela manjinske samouprave koja su ovlaštena baviti se politikom u određenim oblastima. Premda bi, kaže Vukašinovićeva, trebalo da u radu nacionalnih vijeća prevladavaju stručnost i kompetentnost bilo bi ozbiljna diskriminacija propisati to da član neke stranke ne može biti član nacionalnog vijeća. Osim toga kazala je i kako se ne može garantirati nepristrasnost niti onog tko nije član neke stranke ali može biti npr. simpatizer. Sve u svemu ocijenila je kako bi bilo više štete nego koristi i dalje nastojati smanjivati utjecaj političkih stranaka u toj oblasti. Dakle, da zaključimo tijela koja se bave politikom ne mogu se i ne trebaju depolitizirati. 

Možda će se ovom izjavom meritorne osobe za to pitanje, završiti ta priča o depolitizaciji vijeća. A možda i neće. Jer mnogima priča o depolitizaciji dobro zvuči, ali meni više zvuči kao priča iz bivših vremena i bivšeg sustava. Tada se često moglo čuti kako ne treba politizirati ovo pa ne treba politizirati ono, svaki puta kada je netko mislio drugačije od vladajuće elite i tada jedne jedine stranke koja je o svemu odlučivala. U međuvremenu jednostranački sustav je odbačen i živimo u višestranačju. Stari mentalitet, stare ideologije i parole još uvijek su nam u ušima a možda nekima i u srcu. A nova pravila, pa makar bila i demokratska, se dosta teško usvajaju. O tome je dosta istraživanja napravljeno i članaka i knjiga napisano. Hoću reći ne bi nas u demokratskom sustavu trebalo ništa čuditi – ni međusobnih borbi na izborima pa ni borbi poslije izbora u radu zastupničkih tijela pa i tijela manjinskih samouprava. U nekim vijećima je toga manje u nekima više, ovisi o odnosu snaga. Naravno, bilo bi jako lijepo da u HNV-u zavlada harmonija i jedinstvo da se sve odluke donose jednoglasno. No, je li to realno u demokratskim sustavima i u tijelima koji se formiraju temeljem izbora. Na samom početku rada novog saziva HNV-a pokazalo se da jedinstva nema, a hoće li ga biti vidjet ćemo na sljedećim sjednicama. U svakom slučaju poruka koju je većinska lista poslala je da će »upravljati« sami uz pomoć vlastitih kadrova, a »oporba« je pak poslala poruku da ne želi dati potporu »njihovim« kadrovima. 

Ako je tako počelo, a bilo je toga i u ranijim sazivima Vijeća, može li se očekivati pomirba i jedinstvo? Možda, ako se ljudi promjene. No to se rijetko događa. A kad je već tome tako onda mi se čini da zalaganje za neko apstraktno jedinstvo neće uroditi plodom. U demokraciji je mnogo važnije da svi poštuju proceduru i pravila koja su općeprihvaćena. A ako bude jedinstva – tim bolje. 

J. D.