U evanđeljima je zabilježeno da je Isus mnogo puta ozdravio teško bolesne ljude koji su mu se utjecali za pomoć. Ipak, među svim tim ozdravljenjima posebnu težinu imaju ona koja se odnose na gubavce. Na umu treba imati starozavjetni pogled na ovu tešku bolest. Iz tog konteksta shvatit ćemo da se tu nije radilo samo o tjelesnom ozdravljenju.
Guba kao Božja kazna
Guba je kožna bolest koja se često spominje u Svetom pismu. Ona je u starozavjetno vrijeme smatrana »nečistoćom«, znakom čovjekove grješnosti i Božje kazne za grijeh. Zato Levitski zakonik određuje da se svatko tko je zahvaćen ovom bolešću smatra nečistim sve dok ne ozdravi. Oboljeli od gube nisu smjeli živjeti sa zdravima, nego im je mjesto bilo izvan grada, daleko od društvene zajednice. Nisu se smjeli ni približiti gradskim zidinama. Zato su živjeli u špiljama daleko od naselja skrivajući se od ljudi. Morali su se i odijevati drugačije, kako bi se izdaleka moglo prepoznati da su gubavci, te da im se ne smije prići. Postojao je čak običaj da se gubavci ne smiju ni pokapati na grobljima.
Oboljeli je smatran grješnikom, napuštenim od Boga, duhovno mrtvim. Levitski zakonik određivao je da se gubavci moraju ponašati kao oni koji su u smrtnoj žalosti. Morali su nositi razderanu odjeću, raščupanu kosu i prekriveno lice (usp. Lev 13,45). Takvima nije bilo mjesto u zajednici koja se ponosila Božjom prisutnošću. Bolest je bila znak izopćenja. Tako su ovi nesretni ljudi, pored teške fizičke boli koju im je donosila ova bolest, trpjeli i tešku duhovnu bol, jer su u najtežim trenucima života napušteni i odbačeni od svoje zajednice, te osuđeni kao teški grješnici.
Ozdravljenje je smatrano novim životom, odnosno uskrsnućem, a to nikako nije bilo u ljudskoj moći nego isključivo u Božjoj. Svećenici su imali zadatak ozdravljenog proglasiti čistim, a ne učiniti čistim. Kada svećenik pregleda ozdravljenog i zaključi da se očistio, tada se može ponovno vratiti u svoju zajednicu. Ozdravljenje se smatralo Božjim smilovanjem. Vjerovalo se u starozavjetno vrijeme da će znak Mesijina dolaska i dolaska Kraljevstva Božjeg biti upravo to da će gubavci ozdravljati. Zato Isus Ivanovim učenicima kaže: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste…« (Mt 11,5). Tako su ozdravljenja gubavaca, o kojima govore evanđelja, znak dolaska Božjeg kraljevstva i objava Isusovog mesijanskog identiteta.
Povratak u zajedništvo
Čovjek zahvaćen gubom u Markovom evanđelju krši propise i pristupa Isusu (usp. Mk 1,40-45). Kleknuo je pred njega i tražio ozdravljenje, te tako ispovjedio svoju vjeru, jer jedino Bog može ozdraviti od gube. Zapravo gubavac od Isusa ne traži ozdravljenje, nego očišćenje: »Ako hoćeš, možeš me očistiti«. On ne želi samo tjelesno ozdraviti, nego želi ponovno biti dio svoje zajednice, a ne odbačen i omražen zbog nesreće koja ga je snašla. Želi uistinu živjeti, a ne oplakivati svoju sudbinu negdje u izolaciji od svijeta. Isto tako svojim riječima »Ako hoćeš« priznaje da očišćenje nije u čovjekovoj moći, nego jedino u Božjoj. Ono je Božji dar, te se zato gubavac obraća onome koji mu taj dar može dati.
Isus uslišava molbe nesretnog čovjeka i ozdravlja ga. Pokazuje tako njemu, ali i svima ostalima, posebno svećenicima koji su ga trebali pregledati i ustanoviti ozdravljenje, da je došlo Kraljevstvo Božje, da je Mesija tu, jer gubavi se čiste. Bog objavljuje svoju blizinu svima, i nečistima i odbačenima, ne samo onima koji se smatraju pravednicima. Isus ne želi da njegova čudesna djela budu krivo shvaćena. Njihova bit nije tjelesno ozdravljenje od gube, nego vraćaju u život, u zajednicu, i društvenu i vjersku. Ona su svjedočanstvo i znak da je nastupilo Božje kraljevstvo za koje nisu gubavci jedini koji trebaju očišćenja, nego svaki grješnik, svaki čovjek, bez obzira na položaj.
Kraljevstvo koje je Isus donio obvezuje na izgradnju zajedništva, protiv svake vrste odbacivanja, marginaliziranja, obezvrjeđivanja bilo kojeg čovjeka. U Isusovo vrijeme društvo je odbacivalo oboljele od gube. Moderno društvo odbacuje one koji drugačije misle, drugačije se odijevaju, koji su siromašni, koji pripadaju nekoj manjinskoj skupini… Bezbroj je kriterija za odbacivanje. Ne dozvolimo da i sami odbacujemo one koje Bog nije odbacio, nego im pruža ruku. Učinimo sve što možemo da naše zajednice budu ozračje ljubavi i prijateljstva u kojem će se svatko osjećati prihvaćeno.
