Marija Kovač učenica je četvrtog razreda srednje Kemijsko–tehnološke škole Lazar Nešić iz Subotice, a na školovanje je stigla iz Lemeša, i to samo zbog kemije. Iza sebe ima brojna priznanja koja je osvojila na raznim natjecanjima iz kemije, što je samo potvrda da nije pogriješila u izboru škole. Kemija će biti i njen izbor za nastavak školovanja, jer Marija planira nastavak studija upravo u ovoj oblasti, a kasnije i znanstvenu karijeru. Zimski raspust provodi u rodnom Lemešu, a mi smo to iskoristili za susret i razgovor s njom.
Zbog školovanja napustila si roditeljski dom i Lemeš. Je li baš toliko bila jaka volja i želja da upišeš kemijsku školu?
Poslije osnovne škole nisam dvojila oko nastavka školovanja, morala je to biti kemija. U Somboru kemijske škole nema niti nekog smjera koji se meni svidio, a poklopilo se da su te godine kada sam ja upisivala srednju školu u Subotici otvorili smjer laboranta i tako sam otišla u Suboticu. Nije to previše daleko od Lemeša, tako da kući mogu doći kad god poželim. I kada imam slobodnog vremena. 
Da si dobro odabrala pokazuje i to što si na brojnim natjecanjima iz kemije osvojila zapažene rezultate. Teško ih je sve pobrojiti, ali kada bi izdvojila tvoje najznačajnije uspjehe, koji bi to bili?
Svakako sam najponosnija na moj posljednji uspjeh, a to je bilo natjecanje Grand prix chemique (Velika nagrada kemije), što je natjecanje europskog ranga, na kome sam osvojila četvrto mjesto, što je i najbolji plasman Srbije na ovom natjecanju. U trećem razredu osvojila sam drugo mjesto na republičkom natjecanju iz kemijske tehnologije, a u prvoj godini drugo mjesto također na republičkom natjecanju, ali iz opće i neorganske kemije.
Je li za ovakve razultate dovoljna samo ljubav prema kemiji ili stalni uporni rad?
Rekla bih da sam se u kemiju zaljubila još u osnovnoj školi. Išla sam i tada na natjecanja za koja sam se posebno spremala, ali to za mene nije bio napor i već sam tada znala da će moj život biti vezan za kemiju. Organska, neorganska, analitička, fizička kemija? Ne bih mogla reći koja mi više paše. Svaka od tih oblasti kemije mi je posebna, zanimljiva. Najljepše je kada uđem u laboratorij gdje radimo eksperimente, jer oni zahtijevaju prethodno teoretsko znanje koje se onda primjenjuje u praktičnom radu. Kod kemije je najvažnija logika i ako umiješ povezivati stvari, onda sve ide lako.
Ne učim onako klasično, da sjednem i učim nešto određeno, jer uz ono obvezno školsko gradivo čitam i znanstvene radove tako da mi praktički cijeli dan prođe u školi i u učenju. Ne mogu reći da sada imam neko određeno vrijeme koje izdvajam samo za učenje, već mi nekako u tome prođe cijeli dan.
Na početku smo drugog polugođa i za nekoliko mjeseci čeka te upis na studije. Što će to biti?
Planiram upisati Tehnološki fakultet u Novom Sadu, smjer inženjerstvo materijala. Ovaj smjer sam odabrala, jer je to ona primijenjena kemija. Kemija kao znanost sama po sebi je lijepa, ali je najbolje kada se ona može primijeniti i koristiti u industriji i znanosti. Moji planovi su svakako da se bavim znanošću.
Mnogi mladi uspješni ljudi danas žele što prije otići odavde. Razmišljaš li i ti tako? Gdje sebe vidiš za nekoliko godina kada završiš studij?
Ukoliko mi se ukaže neka lijepa prilika voljela bih ostati ovdje. Također, voljela bih stići i do nekih prestižnih instituta u inozemstvu gdje bih svakako mogla proširiti svoje znanje.
Osim školskih obveza i priprema za natjecanja, ima li mjesta i za neka druga interesiranja?
Svakako da ima. Volim otići i u kazalište, pročitati dobru knjigu. Nažalost, nisam više u Lemešu tako da ne mogu sudjelovati u radu HBKUD-a Lemeš čija sam aktivna članica bila u folklornoj i dramskoj sekciji.  
Z. Vasiljević