Faljnis, čeljadi moja. Jevo, ja ličim glavu. Metio sam sirćetnu oblogu i kandar lagano prolazi čvorga, al boli ko sam vrag. Tako mi i triba kad sam se vaki mator latio veranja po tavanima. Veli mi ova moja da sam se na vrime latio, pa pospremo tavan ne bi se vako oćanio. Al, jeto, nisam. Popo sam se nać štogod i pokazat komšiji Peri da imam. Na tavanu mrak i svakakog drloga, zapo i potrčo nako poguren pa kad sam onda glavnio držalje od vagova, čeljadi... Ta sve sam zvizde vidio, još i onu repatu što je nike godine prošla. A onda mi se sve smrklo... Al, ne kajem se. Bilo pa prošlo al sam borme vidio tušta kojičega što je valjdar još moj dida hasniro. Našo sam i stari šavolj, doduše sav rasušen i popuštani obručova, pa maklju zataknutu za rog; tamo je i tragač, još onaj s drvenim točkom i klinovima a ne ovaj već priopravljeni, gvozdeni. Naišo sam i na dubak di sam još valjda i ja stojo i učio ić. To vam bilo ko na priliku ona sadašnja odaljka za dicu, samo nije bilo načičkano kojikaki sigračaka i zvečkala kugod sad, samo izdubljena daska i četri noge. Tamo se mećala dica kad još nisu znali ić da žena mož radit po kući od nji. Joso mi se smije, kaže zdravo sam mu smišan so tom kiselom salvetom na glavi, a i kojeg sam andraka, veli, išo na tavan? A i šta to nisi odavno povućo kugod ja, ta to neće tribat nikom. Mislim se ja, ta moždar je on i u pravu, sad je niko drugo vrime. Divane da ovi mladi meću sve u škatulje i napišu na nju kad su je napunili i zalipili, kad prođe dvi godine ako nisu ništa iz nje vadili a oni je lipo vuće u kontejner. Hm, ja nisam tako naviko, ta uvik se nađe štogod što čoviku zatriba kad-tad, nikad se ne zna u ova vrimena. I di ćeš uzet pa vućit štogod što su tvoji stari hasnirali sto lita? Pa to je tradicija, čeljadi! To je starina. A šta će ovi sad sačuvat i upamtit, pitam se i ja sam. Ništa, borme. Kako su se latili moderirat, neće ni kriptu baćinu znat pronać kad su svudan po bilim svitu rasuti. Iđem gledat slike s velikog prela jel divane mi da je bilo zdravo lipo. Bilo svita fajin, a i divojke su bile lipo obučene, dodiljivale su se i nagrade, tako i triba. Moraju se ta dica motivirat i nagradit pokadgod. Jeto, to vam divanim cilo vrime. Velim ovoj mojoj dvojci što me ismijavaju da ta čeljad nisu sačuvali ta stara ruva i aljine u čeg bi se sad dica dotirala? A kako je to prelo brez starovinski ruva? Mora se staro čuvat, pa makar i na tavanu. Šta znate, moždar kadgod otvore kaku izložbu stari alata i kojikaki sersama a ja borme se imam čim pofalit. Oni se obodvojca cere ko nesvaćeni i vele mi da sam se već zdravo pofalio s čvorgom. Eto vam divan od našeg čovika, gledi samo za danas a sutra ga baš briga šta će se trevit. Taki su nam i ovi glavni, ne prave kojišta za mlade da rade već biže napolje. Pitam vas šta će onda, sist pa plakat jel ove penzionere vraćat u fabrike... Huuu, lipo sam kazo da ću se manit politiziranja a jeto... Sad me opet zdravo zabolila glava. Aaav, ko ga iz vagovom, iđem prileć. Ajd, zbogom, čeljadi.