Da krasti nije lijepo uče nas od malena. Ali ovo nije sasvim obična krađa. Ovo je krađa od samog sebe. To zapravo i nije krađa. Da ne dužimo, radi se o prijedlogu koji djelomično i krade ideju koju smo koristili ljetos. Ne čak ni ideju, nego dio lokacije i vodi nas na Dunav na Batini, a razlog je taj da je mnoga mjesta važno sagledati kroz različita godišnja doba. Zima daje posebnu dimenziju, jer ogoli drveće, žbunove i razno grmlje, pa pogledi dobiju prostranstva. Tada možeš sagledati gdje je pobjegla ona životinja i zašto je nestala baš tu iza grma. Dakle, nova dimenzija istog prostora je ovog tjedna na repertoaru.
Vrijeme realizacije ovog našeg Zapisa s terena je sam početak godine. Jutro prvog siječnja smo, kao veliki ljubitelji prirode, htjeli započeti na obroncima Fruške gore. Ideja je bila da poslije novogodišnje noći dan počnemo rano i stignemo na dogovoreno mjesto. No, u startu smo zakazali jer smo se uspavali, a kako mrak u ovo doba godine rano pada, nismo imali šanse da se postignemo. Ishod, ideja Fruške gore otpada, a mi razočarani. Spas smo našli u činjenici da je i okolina Sombora bogata prirodnim prostranstvima, pa smo spakirali psa i nas u auto i prirodu potražili uz obalu starog dobrog Dunava. Odlučili smo se za dio kod Bezdana, auto parkirali kod skoro obnovljenog muzeja Batinskoj bitci i prepustili se dugoj šetnji.
Isto kao ljeti ali skroz drugačije
Ovo nam je jedna od omiljenih destinacija ljeti, kada tu nalazimo i hlad i osvježenje i dovoljno zelenila. Ne postoji dobra usporedba kojom bi se dočarala ogoljelost prirode, a zadržala njena ljepota. U svakidašnjim trenucima ogoljenost je ranjiva, nekad i sramotna, dok je ogoljena priroda ponosna, transparentna i divna. Šetali smo od muzeja, ka vikend naseljima Daraži fok i Dondo. Poslije jednosatne šetnje uočili smo da se odmah iza grmlja može proći do jednog poluotoka na kom se nalazilo i neko dobro skriveno kampersko mjesto s uređenim stolcima i stolom. Nevjerojatno je da smo nebrojeno puta do tada bili na ovom mjestu, a da nikada nismo otkrili ovaj kut ukradene prirode. Naravno da smo pohitali tamo i napravili malu stanku, porazgovarali s Dunavom i posjedili zamišljeni i zahvalni sebi i ideji što na ovakav način počinjemo godinu.
Bliski susreti
Kada su vam horizonti prošireni, mnogo je veća šansa da ćete ugledati nekog od domaćeg stanovništva u njihovom trku. Mi smo imali sreću, pa baš kada smo završili sa šetnjom, hodajući ka kolima i uživajući u kiši koja je odlučila dati svoj doprinos, sreli smo krdo srna i par jelena, a nešto dalje od nas, jedna velika divlja svinja je osmatrala naše kretanje. Po fotografijama koje smo napravili tog dana, saznali smo da nam je društvo pravio i jedan šakal, ali na velikoj distanci, pa je ostao nezapažen.
Prednosti ovotjednog prijedloga su te što je primjenjiv na bilo koji šumarak, dio prirode uz vodu ili neko mjesto koje recimo volite samo ljeti posjećivati, a još jedna dobra stvar je što ne zahtijeva planove, pripreme i dozvoljava vam spontanost i priliku da ustanete ujutro i tek tada odlučite da je dan idealan za ovako nešto.
Gorana Koporan
