Bila sam na Velikom prelu. I bilo mi je jako lijepo. Toliko lijepo da ću ići i nagodinu. 
A posljednji put bila sam 2003. (znači prije 15 godina). Netko će reći – sramota. Možda je u pravu. Al’ sad sam shvatila zašto mi je bilo tako dobro i zašto želim to ponoviti. Zato što je bilo drukčije. Na koji način drukčije? Pa u odnosu na ono od prije desetljeće i pol, bilo je suvremenije, prilagođeno i mlađoj dobi. Prije svega, to se odnosi na izbor glazbe i na uređenje prostora, što u velikoj mjeri utječe na kompletan ugođaj. Možda je u pitanju samo to što je bilo po mom ukusu. A o ukusima ne vrijedi raspravljati.
Netko će kazati da neke stvari ne treba i nije dopušteno mijenjati. Donekle jeste u pravu. Al’ samo donekle. Običaje ne treba mijenjati, treba ih se držati, poštovati ih, jer onaj tko to čini, poštuje i svoju tradiciju i svoj narod. Tako je jedan od brojnih običaja bačkih bunjevačkih Hrvata upravo Veliko prelo, kulturna manifestacija pokrenuta davne 1879. godine. Opstala je sve do danas i sljedeće godine bit će 140 godina otkako postoji. A da bi ona opstala i narednih 140 i mnogo više godina, njen je sadržaj potrebno mijenjati i prilagoditi novim, mlađim generacijama.
Zašto? Pa zato da bi i oni poželjeli otići na Veliko prelo i zavoljeti ga toliko da ga jednom požele i organizirati. A vjerujem da će biti takvih i to zahvaljujući, prije svega, prošlogodišnjoj i ovogodišnjoj ekipi koja čini Organizacijski odbor Prela, na čelu s Denisom Lipozenčićem.
Nije nimalo lako organizirati ovako nešto i nemoguće je da svatko bude zadovoljan i da bude po svačijem ukusu. Netko neće biti zadovoljan glazbom, netko hranom, netko mjestom, odnosno pozicijom gdje sjedi, ali nije suština u tome već u tome, kako je i Lipozenčić rekao tijekom proslave ovogodišnjeg Velikog prela, da budemo zajedno za jedno. A to jedno je zajedništvo i putem njega, čuvanje naših običaja.
Ovu vrijednu ekipu treba podržati i sigurna sam da su otvoreni za sve sugestije. Kaže se – na mladima svijet ostaje. A ako su ti mladi uz to još i sposobni, imaju volje, želje i energije organizirati ovako veliki i važan događaj, treba ih podržati u tome i pomoći im.
Hvala vam na ovoj predivnoj večeri i, ako Bog da, vidimo se i nagodinu!
Ivana Petrekanić Sič