Nova godina, gledajući iz kuta nataliteta u Somboru, i nije počela baš slavno. Na prvu bebu čekalo se čak tri dana. Kažu u somborskom rodilištu to se nije dogodilo desetljećima unazad. Ali oni koji prate statistiku broja porođaja u somborskom rodilištu i nisu pretjerano iznenađeni što se tek trećeg siječanjskog dana začuo plač prve bebe u ovoj godini. Statistika kaže da je u 2017. godini rođeno tek 952 bebe (uključujući tu i nekoliko beba migranata), godinu dana ranije prvi puta je zaplakalo 978 beba, a 2015. godine 1.038. I ove iznijete brojke odnose se na broj porođaja u somborskom rodilištu, što će reći da je broj malih Somboraca još manji, jer se u ovom rodilištu rađaju i djeca iz odžačke i apatinske općine. Tu sumornu statistiku (barem donekle) trebale bi popraviti mjere kojima grad iz gradske kase pomaže roditeljima. Tako se jednokratno za prvu bebu dobiva 20.000 dinara, a sve obitelji koje imaju pravo na dječji doplatak za svako rođeno dijete (bez obzira bilo ono prvo, drugo, treće...) dobivaju 50.000 dinara. I to nije sve. Za umjetno potpomognutu oplodnju također se našlo novca u gradskoj kasi. U sumi sve je to 18 milijuna dinara. Malo ili puno? Malo, ako tih 18 milijuna trebaju biti jedini i presudni razlog da se u Somboru rađa više djece. Malo, ako naspram tih 18 milijuna stoji milijun razloga koji su doveli do onih sumornih podataka iz statistike somborskog rodilišta. Malo, ako tih 18 milijuna treba biti razlog da 100, ili barem 10 mladih bračnih parova raspakira već zatvorene kofere i odustane od puta koji ima samo jedan pravac. Malo, ako naspram tih 18 milijuna stoji dvoje tridesetogodišnjaka, bez posla, bez stana, bez budućnosti, koji sutra trebaju biti nečiji roditelji.
I ako vas je od svega ovoga sada zaboljela glava, držite se dobro, jer u protivnom dobro vam se ne piše. Na CT skener glave zaboravite. Kažu, ne radi. Ne radi niti onaj u Subotici. Pa cijela Bačka hrli u Vrbas. Ili barem onaj njen dio koji živ stigne (i dočeka) do Vrbasa. Tu trebaju odrastati oni koji se tek rađaju? 
Z. V.