Krajem prošle godine na sjednici Skupštine grada usvojen je prijedlog Odluke o maksimalnom broju zaposlenih na neodređeno vrijeme u sistemu lokalne samouprave po kojemu će biti ugašeno 215 radnih mjesta. 
Na temelju te Odluke, zaključno s 22. siječnjem, za 37 mjesnih zajednica ostalo je 11 tajnika koji su raspodijeljeni u više MZ, odnosno pojedini tajnici obavljaju posao za dvije ili više MZ. Ostali tajnici su od tog datuma tehnološki viškovi. 
Tako, na primjer, od protekloga tjedna MZ Mala Bosna više nema tajnika koji će sjediti svakog dana nekoliko sati u uredu, primati pozive i rješavati tekuće probleme mještana, nego će im dva puta tjedno dolaziti tajnik iz Žednika. Jedan tajnik će raditi u Tavankutu tri dana u tjednu, a u Mirgešu dva dana, sljedeći će biti u Novom Žedniku tri dana tjedno, a dva u Đurđinu itd. Iz Grada naglašavaju da ovom Odlukom nisu ukinute mjesne zajednice i da će one i dalje moći funkcionirati kao i do sada. Međutim, mještani prigradskih naselja ne misle tako. Naravno, razočarani su u prvom redu oni koji su dobili otkaz, ali i svi ostali. Kako su nam rekli, tajnik koji je svakodnevno bio na raspolaganju mještanima bio je na neki način domaćin sela. Sada njega više nema, a zamijenio ga je neki »stranac« iz drugoga mjesta i pitanje koje se svima javlja je što je sljedeće, što će se racionalizirati? Liječnik? Poštar? Autobus? Pitanje je opravdano, jer pojedina sela su nedavno i iskusila što je racionalizacija na nekom od navedenih primjera.
Rečeno je da je ovakva odluka Grada u duhu restriktivnog zapošljavanja. Kada bi netko mještanima MZ obećao da će njihovo selo dobivati i dalje istu količinu sredstava te da će se zbog uštede na manjoj plaći tajnika novac ulagati u npr. školu, ambulantu, eventualni vrtić, adaptaciju trotoara, ceste, vodovodne mreže, izgradnju deponija, vjerujem da bi puno manje bilo onih koji se zbog ove odluke bune. Ovako se stječe dojam da su sela nerentabilni organizmi, samo na teretu gradu, pa i državi. Najviše novca bi u kasi ostalo kad bi se stavio katanac na svako, kad bi svi živjeli u gradu. Jednom gradu – Beogradu. Tad bi racionalizacija bila najveća. 
J. D. B.