Na Kelebiji postoje zgrade obje stare škole, podignute vjerojatno krajem devetnaestog stoljeća. Jedna od njih, koja se nalazi na kutu Puta Edvarda Kardelja i Ulice Károlya Cseha, korištena je u obrazovne svrhe do 1991. godine, kada je za učenike nižih razreda u selu izgrađen nov školski objekt u Ulici Veljka Vlahovića. Danas se za potrebe školovanja djece iz ovog kraja koristi taj noviji objekt podignut na velikoj površini nekadašnjih vinograda i voćnjaka, jer je planirana i izgradnja dvorane za tjelovježbu, što ipak nije realizirano.
Stara škola u kojoj su đaci pohađali nastavu do izgradnje nove nalazi se na vrlo zanimljivom mjestu; svega je nekoliko kuća dijeli od velike Kelebijske šume. Tu, u susjedstvu, nekada je izgrađena i kuća za učitelje s dva stana. Kada je isplanirana izgradnja nove škole, stara školska zgrada je prodana Ogrevu i Subotičanki, vremenom mijenjajući namjene, a danas je prazna i ruinirana.
Nova školska zgrada sagrađena je za svega godinu dana iz samodoprinosa stanovnika Kelebije, sredstava Općinskog i Pokrajinskog fonda za obrazovanje i školskog proračuna. Svečano je otvorena 2. rujna 1991. godine. Svih tih događanja sjeća se Irén Burány, učiteljica u staroj i novoj kelebijskoj školi od 1985. do 2011. godine. U međuvremenu su u visoko drveće stasali borovi u dvorištu nove škole, koje su učitelji i đaci iz saksija sadili uređujući okruženje tada tek izgrađenog objekta.
Kelebijska škola ima vrlo zanimljiv kutak koji njeguju već nekoliko godina. Nazvan je »etno kut«, a prepun uspomena iz prošlosti obitelji učitelja i djece. Tu je kolijevka, staro glačalo, ćupovi, miljei ručno ukrašeni, stare slike iz albuma i mnogi drugi detalji koji podsjećaju djecu na život predaka.
Fotografija nekadašnjeg obrazovnog objekta je iz školskog ljetopisa iz 1990. godine.