Hrvatska riječ, koja 31. siječnja slavi 15 godina izlaženja, jedan je od pet nacionalno-manjinskih tjednika u Vojvodini koji se sustavno sufinanciraju iz pokrajinskog proračuna i kojima su osnivači vijeća nacionalnih manjina. Informativno-politički tjednik na hrvatskom jeziku se prije desetljeće i pol pridružio »obitelji« tjednika na jezicima drugih nacionalnih manjina u Vojvodini: mađarskom (Hét Nap), slovačkom (Hlas l’udu), rusinskom (Ruske slovo) i rumunjskom (Libertatea). 
U povodu ovog skromnog jubileja nastojali smo sagledati ulogu manjinskih tjednika danas, te identificirati ključne izazove s kojima se novinske kuće i novinari, koji ih proizvode, suočavaju.

Svjedočanstvo o identitetu

Sa sve većim smanjenjem broja pripadnika nacionalno-manjinskih zajednica, svjedočenje, a samim time i očuvanje posebnosti njihova kulturnog identiteta, ističe se kao ključna uloga manjinskih tjednika. 
»Za manjine u Vojvodini tjednici na njihovim jezicima imaju izuzetan značaj, ponajprije zbog očuvanja jezika, što automatski znači očuvanje i samog identiteta manjinskih naroda«, smatra v. d. glavnog i odgovornog urednika tjednika na slovačkom Hlas l’udu (Glas naroda) Stevan Lenhart. »Danas se ta važnost čini još izraženijom, pošto se, osim prirodnog i uvijek prisutnog procesa asimilacije, manjinski jezik izobličava i pod pogubnim utjecajem velikog dijela današnjih masovnih medija. Napore za očuvanjem identiteta dodatno otežava činjenica da u posljednje vrijeme veliki broj pripadnika manjinskih naroda napušta ove prostore, odlazeći za poslom u matične zemlje ili druge bogatije države. U svakom slučaju, manjinski tiskani mediji putem informiranja i stvaranja uvjeta za dijalog bar pružaju mogućnost za rješavanje nekih od najznačajnijih pitanja svojih zajednica.«     
Sličnoga je mišljenja i glavni i odgovorni urednik tjednika Ruske slovo (Rusinska riječ) Ivan Sabadoš. 
»Velika je važnost manjinskih tjednika jer mi osim standardnih zadataka medija, a to je da informiraju, educiraju i zabave, imamo i misiju očuvanja nacionalnog identiteta manjinske zajednice. Na prvom mjestu jezika, ali i ‘manjinske’ tematike koja u većinskim medijima ne prelazi informativni prag. To što nas zanima to malo još koga zanima, a pripadnici naše manjinske zajednice nemaju to gdje drugdje pročitati. Time je naša uloga i odgovornost veća, u drukčijem smo položaju od, primjerice, komercijalnih medija«, navodi Sabadoš. 

Mjera demokracije

Glavni i odgovorni urednik tjednika Hét Nap (Sedam dana) Lóránt Talpai smatra da su manjinski mediji pokazatelji mjere demokracije u društvu.
»Ako ti mediji mogu slobodno funkcionirati, u tom slučaju manjina koja živi u određenoj državi na uspješan način može prezentirati svoje nacionalne vrijednosti, kulturu, i pri tome može održavati svoj materinski jezik. Navedene stvari su veoma važne za opstanak, zato vlada mora  prepoznati značaj toga. Napose zbog toga što manjinski mediji ne mogu opstati bez državne potpore. Ja vjerujem da onoj državi koja je na pragu ulaska u Europsku uniju nije cilj spriječiti rad manjinskih medija. Država i predstavnici manjinskih medija trebaju zajedno predstavljati europske standarde, graditi atmosferu koja omogućuje nezavisan rad medija i tisak bez cenzure«, kaže Talpai. 

Pamte se bolji dani

Manjinski tjednici na mađarskom, slovačkom, rusinskom i rumunjskom imaju mnogo dužu tradiciju od Hrvatske riječi, izlaze već više od sedam desetljeća. I oni, poput onih »većinskih« novina, pamte bolje dane, i po nakladi i po utjecaju, no još uvijek imaju svoju specifičnu težinu u svojim zajednicama. 
»Danas je situacija svakako gora u odnosu na vremena šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina, a opet je malo bolja u odnosu na krizne devedesete. Tiraža je već godinama u postepenom padu – trenutno je 3700 primjeraka po broju, ali dizajn novina i kvaliteta tiska su bolji nego ranije. List se financira iz pokrajinskog proračuna i dijelom od dotacija iz Slovačke, a distribucija se vrši uglavnom preko kolportera u slovačkim sredinama u Vojvodini, manji dio tiraža se šalje putem pošte«, kaže Stevan Lenhart.
U odnosu na ranija vremena, smanjuje se i broj uposlenika – među kojima i novinara i dopisnika – u ovim novinskim kućama. U NIU Ruske slovo nekada je bilo 40-ak zaposlenih, a sada je taj broj 24. 
»Redakcija je stara, imamo ograničenje upošljavanja novih uposlenika i primanja novih suradnika, sve se teže stiže... Problema ima, ali funkcioniramo. Tiraža nam je 2000 primjeraka, a ogromna većina toga se distribuira. Nekad imamo malo remitende. Distribucija nam je problem. To rade naši suradnici, raznose novine po selima, a u mjestima gdje ima Rusina tjednik se prodaje na kioscima. Većina primjeraka ide pretplatom, u Ruskom Krsturu možda i devedeset posto prodaje. Tamo praktično svako kućanstvo dobiva Ruske slovo«, kaže Ivan Sabadoš. 

Ništa bez potpore

Poput svih drugih manjinskih medija, ni manjinski tjednici ne mogu opstati bez sustavne potpore države. Ravnateljica poduzeća Hét Nap Edit László pojašnjava kako taj tjednik čak i na vrhuncu svog postojanja, tijekom 80-ih, nije mogao opstati samo iz tržišnih izvora prihoda. S druge strane, kako dodaje, ukoliko ustanova želi opstati i razvijati se – mora se mijenjati shodno vanjskim utjecajima.  
»Pokrajinsko tajništvo za informiranje je to koje godinama osigurava naš glavni izvor prihoda, u vidu subvencija na mjesečnoj razini. Dodatno tome, Mađarsko nacionalno vijeće nam u okviru svojih mogućnosti pomaže u realizaciji nekih ciljnih projekata. Od velike su nam pomoći također donacije, isto namjenske, koje dobijamo od Fondacije Bethlen Gábor i Fondacije László Szekeres iz Mađarske. Osim ovih, smatram da je neophodno – i na to bodrim svoje kolege i podržavam ih u tome – ugrabiti svaku povoljnu priliku konkuriranja na natječaje kako se ne bismo zadržavali samo na osnovnoj djelatnosti, nego stvarali još dodatne vrijednosti.« 

Širenje na internet

Pad tiraže, kao i svi tiskani mediji u svijetu, i manjinski mediji u Vojvodini nastoje kompenzirati koristeći se novim tehnologijama, odnosno internetom. Tu je, po mišljenju naših sugovornika, veoma važno pronaći balans, koji se krije u tzv. integriranom pristupu – spoju onoga što se plasira u tiskanom odnosno online izdanju. 
»I pored lijepe posjećenosti naše internetske stranice www.hetnap.rs, koju redovito obnavljamo, još uvijek postoji čitateljska publika, koja više cijeni slovo napisano na papiru i stoga se nastojimo povinovati ovim prohtjevima. Smatram da smo poslije dužeg vremena uspjeli naći neku ravnotežu između tiskanog i net izdanja. Tiraža se već godinama nije mijenjala i broj prodanih novina je negdje na granici tolerancije. U posljednje vrijeme čak možemo reći da se statistika malo popravila, što nam govori da idemo u dobrom smjeru. Naravno, to ne znači da sada možemo sjediti skrštenih ruku i zadovoljni, jer se svakim danom javljaju novi izazovi koje trebamo ispratiti«, zaključuje ravnateljica Hét Napa Edit László.
Internetska izdanja su također način da se zadrže čitatelji koji su, zbog ekonomskih ili političkih razloga, u posljednja dva i pol desetljeća otišli živjeti u inozemstvo.
D. B. P. / J. D. B.