Planirano je da sezonu otvori Medeja, najpoznatije Euripidovo djelo, tragedija jednog od trojice glasovitih grčkih pjesnika. U usporedbi sa ostvarenjima Eshila i Sofokla najbliži senzibilitetu suvremenog gledatelja, budući da ne govori o bogovima, njihovoj naprasitosti, čangrizavoj zlovolji i sukobima, već o ljudima, njihovim ljubavima, strastima, vrlinama, slabostima i stradanjima. Euripidova Medeja kao da je upravo sišla s novinskih stupaca – budući da u njoj, nakon mnogo godina zajedničkog života, napuštena žena naprečac ubija svoju djecu, kako bi kaznila muža kada odlazi drugoj zbog njene mladosti, novca i vlasti.
Više je razloga opredijelilo predlagače za postavku ovog djela: nadasve u ansamblu postoji idealna potencijalna nositeljica glavne uloge, a njen lik može iznijeti na najvišoj razini – dakako, to je Jelka Asić. Nadalje, čitak i moderno ostvaren tekst prijevoda što ga je uradio dr. Bratoljub Klaić, kojim uspijeva suvremenicima približiti ovo djelo helensko-rimskog civilizacijskog obzora ne samo na dovoljno razumljiv način, već i u razini nužno potrebne komunikološke dubine, uspostavljajući neočekivanu bliskost senzibiliteta. Utoliko je Medeja možda najprikladnije od svih djela navedenog razdoblja koje će biti i prvom antičkom tragedijom upriličenom u Subotici angažmanom domicilnih snaga.
Slijedi potom igrokaz Katica, što ga je napisao Antun Karagić, u dramatizaciji Matije Poljakovića, komad koji pridonosi oslikavanju životnih prilika bunjevačko-hrvatskog puka u Mađarskoj. I premda je tiskana u Subotici (1945.), ostala je bezmalo nezamijećena. Radnja je smještena u jedno selo Bajskog trokuta uoči II. svjetskog rata osvjetljavajući labirint mjesnih odnosa, dočim žanrovski počiva sred zapleta melodramske pripovijesti o ljubavi gazdinskog sina i služavke. Predstava je namijenjena najširim slojevima gledateljstva, a računalo se i na mogućnost gostovanja u Mađarskoj i prikazivanja Katice u pojedinim mjestima Bajskog trokuta, uzvratnom razmjenom sa segedinskim Kazalištem.
Nakon Medeje i Katice na redu je bila Nemirna starost Leonida Rahmanova, djelo koje je steklo svjetsku popularnost, kako navode predlagači repertoara, uvjereni da će ono pronaći put do gledateljstva. A u nastojanju da uhvate korak s najnovijim europskim kazališnim trendovima promatranoga razdoblja, u subotičkom su se teatru odlučili kako će posljednji komad u 1967. biti djelo suvremenog francuskog pisca Renea de Obaldia Vjetar u granama Sasafrassa, vrhunska parodija, doslovce »prava burgija«, vele o njoj predlagači, koja se odnedavno izvodi na mnogim europskim pozornicama. Tekst je neka vrsta neodoljivo zabavnog westerna prilagođenog sceni, a praizvedba je bila upriličena 1965. u Bruxellesu. Originalni naslov ovog komada Renea de Obaldia je: Du vent dans les branches de Sassafras, za kojeg autor i izvođači vele da je to komorni western u dva čina, u prijevodu Vjenceslava Kapurala, a u Suboticu očito stiže posredstvom kazališta Gavella (viđen 55 puta od premijere sredinom studenog 1966. do posljednje izvedbu ožujka 1968.).
Prva premijera u 1968. bit će izvedba Molièreova Građanina-plemića. »Ne znamo bi li ikoji suvremeni komediograf bio u stanju napisati aktualniju satiru o skorojevićima«, zapisuju dvojica predlagača repertoara. To je pokazala i ovogodišnja njegova izvedba u Zagrebu. Izvršivši samo neznatne zahvate u tekstu, redatelj te predstave prebacio ju je u današnje vrijeme i umjesto baletnih točaka uveo popularni hrvatski kvartet 4 M, s njihovom glazbom uz električne gitare, načinivši predstavu koja ima urnebesan uspjeh kod publike. Nastavljajući tradiciju da se svake godine igra jedan komad iz provjerene dramske literature, predlagači redatelj Petar Šarčević i prof. Josip Buljovčić odlučili su se za Koštanu Bore Stankovića, uvjereni da ovaj izbor nije potrebno posebno obrazlagati. Pretposljednje djelo u sezoni 1967./68. bit će naknadno izabrano između tri teksta: Korijenja Arnolda Veskera, Posjeta stare dame Friedricha Dürrenmatta i komada Tango Sławomira Mrożeka. Sva tri pisca su korifeji suvremene dramaturgije, a navedena djela su među njihovim najboljim ostvarenjima, rado i često izvođena na europskim i svjetskim pozornicama, navode predlagači. Sezonu bi trebao završiti popularni vodvilj Mačak u vreći Georgesa Feydeaua, kazališni komad lakog, šaljivog sadržaja, pronađen ne tako davno u piščevoj zaostavštini, koji je postao omiljen na brojnim scenama širom svijeta. Dodajmo, kritika Feydeaua svrstava među najznačajnije francusko komediografsko ime nakon Molièrea.
